Skini našu aplikaciju

Slušaj i gledaj online

  • weather-image

    13C° Karlovac

  • weather-image

    13C° Duga Resa

  • weather-image

    13C° Ogulin

  • weather-image

    13C° Ozalj

  • weather-image

    13C° Slunj

Podijeli

Dozvola za vjetrove

Pobrali grašak, sad za vikend. Domaći, naravno, iz svog vrta. Mlad, zelen, mirišljav, nešprican, tretiran jedino motikom i ljubavlju. Tako je neodoljiv, da bih ga mogao pojesti čak i sirovog, tko će čekat Božić, odojka i francusku…
Isto tako, zamirišat’ će uskoro krastavci, mahune, mlad je krumpir degustiran, prsti polizani! Domaće je jednostavno neusporedivo s povrćem, iz centara, a čak se i na tržnicama kumice prave grbave, dok pod „domači iz Tuškana“,podvaljuju paradajz kupljen na veletržnici, a koji je Tuškana ili Mahićen, nevažno, vidio kao i ja unutrašnjost nuklearnog reaktora u Černobilu.
Ako ste mislili da sam se naumio hvaliti vlastitim uzgojem, ili da kanim otvoriti OPG i konkurirati „zelenoj mafiji“, varate se..
Samo skrećem pozornost na brojne okućnice i nesuđene vrtove, po kojima sad raste ambrozija i kopriva, a mogla bi to biti zelena oaza domaćih glavica zelja ili tikvica. Dok to u tikve ne dođe, kupovat ćemo svašta na akcijama, boreći se s želučanim ili živčanim reakcijama. Kako ‘ko.
Dok je još tlačio zloglasni koronazizam, poželjele kćeri za ručak graha sa zeljem, jer toga u studentskim menzama nema, kao i još nekih variva na bazi graha.
Našla supruga na dnu škrinje paketić graha, kupljen naravno na akciji četvrtkom, nema veze u kojem centru. Kao, skuhat će varivo popodne, pa će cure samo podgrijati za ručak, da ne gladuju dok se mi dovučemo s posla.
Po mojoj procjeni grah je počela kuhati u 4 popodne. On je tvrđi, a zelje će skuhat posebno, pa sve u isti lonac, gore poklopac.
Zelje, iz Ogulina, skuhalo se brzo, cijela kuća mirisala po plodovima s obale Sabljaka, ali grah nikako da omekša…Prođe sat vremena, miješali ga, dolijevali vodu, pojačavali vatru, ali tvrd je i dalje , kao da je popio plavu tabletu, mamicu mu, tvrdoglavu!?
Počele lagane, pa teže psovke, onome tko nam ga proda tako starog i žilavog, ali nije pomoglo…Nakon dva i pol sata bjesomučne bitke i oporog mirisa, da ne velim smrada koji se širio po kući, valjalo je pretrpati ga u express lonac, pa možda popust i skuha se konačno…U međuvremenu se ispraznila boca plina, ali srećom uvijek je jedna u rezervi, pa smo mislili, „grašo“ sad si naš… !
Ode, „Potjera“, završili svi“ Dnevnici“, a grah uvoznih gabarita i dalje postojane tvrdoće, da bi ga mogli ispucavati zračnicom, čak i sačmaricom…Jebote, obično čovjek prdi i smrdi kad pojede grah, ali s ovim ćemo očito prdnuti na rosu…!?
Posljednji pokušaj, vratiti ga u obični lonac, pa nastaviti kuhanje u podrumu, jer je cijela kuća udarala na pare od te uporno tvrde leguminoze…
Mislite, da je sutradan bilo grah i zelje za ručak…?
Taman je počelo „Otvoreno“, kad je sav sadržaj polukuhanog graha, odletio kroz otvoreni otvor septičke jame…Zelje je završilo u istoj rupi, kao kolateralna žrtva. Rezultat neravnopravne borbe:
Pola boce plina, dvije kile živaca, psovki za dvadeset Očenaša, i jumbo pizza sutra za ručak.
Čovjek uči dok je živ…a nastavak, znate.