E- vuk

Kad je ona teta Antoaneta, izvalila ono o jedenju kolača ,ako nema kruha, naravno da nije slutjela, da će njena izjava, odnosno špranca u snalaženju u nevolji doživjeti i digitalno izdanje, odnosno koristiti se u neka nova megapikselska i megabitna vremena.

Kad malo bolje razmislim, čak i ona “čovjek je čovjeku vuk!“ dobila je elektronički oblik, da ne otkrijem odmah sve i ne kažem e- mailizirana je .

Gostujući kod Stankovića glinska je dogradonačelnica ispričala sijaset zgoda , u stvari nezgoda s kojima se stanovništvo u tom sada potresom pogođenom kraju, a oduvijek pomalo zaboravljenom i doživljenom tek kao tovilištu svinja za Gavrilović ili idealnom mjestu za deponiranje nuklearnog otpada iz Krškog, susreće ruralni živalj, sada već starci u poodmakloj dobi.

Dakle, veli ona ,kako u ta rijetko nastanjena seoca nerijetko zna ušetati – vuk. Što kao samotnjak,što u manjem čoporu…Znamo i onu o tome da su zabačeni krajevi mjesta u kojima je „vuk domaća životinja a lisica nosi poštu“, ali ove situacije su iz stvarnog života, a ne plod gradske zajebancije.

Dakle, kaže ona, kako joj se požalio jedan djedica kako mu je na pritužbu lokalnom „kravatašu“, nevažno kakvom i kojem, da mu sve češće u dvorište bez imalo straha i respekta ulazi i dolazi pravi pravcati vuk, on mu odgovorio, mrtav ladan, da idući put kad se to dogodi ,valjda u Općinu ili kome već- pošalje mail!?

Sto ti Vukova s Ontarija, tisuću mi Vuka i sedam kozlića, milijun mi Vukova s Wall streeta…Mail!?

Da, pravi pravcati e- mail, jer to je provjereno, zna ćato, najsigurniji postupak. Vuk je zaštićena životinja, dakle tanđara ili dvocijevka ne dolaze u obzir! Kolac ili kakav kamen neće dojmiti vuka, kao ni galama.

Čak ni ona histerična ženska vika ne djeluje na vučji mozak i želju da se omasti s ovcom, kozom, bilo čime, kao ubitačno precizni e- mail!?

Dakle, zamislite situaciju…Ja je mogu vizualizirati do u detalj:

Stari, pomalo pogureni đedo kod plota od trulog pruća ugleda vuka. Znaju se već, jer vuk se ne boji, svako malo protrči kroz dvorište…Starina ,koliko ga stare noge nose, potrči u kuću, a vuk se ukopao i čeka. Malo mu je sumnjivo što deda ne galami, niti vitla štakom…Djedica se uspuhan pojavi u vukovu vidokrugu, sjeda na drveni prag i prezrivo se nasmješi vučini, koja već kesi zube…a starac u ruci drži nešto što on još svojim vučjim očima nije vidio…Laptop!?

Kad se jesenas deda požalio novinarima koji su na susjednom bnrijegu pratili snimanje epizode „ljubav je na selu“ nna ovu “e mail protuvučju obranu”, oni su usput pitali čelnika okruga ,što zaista da radi starčad kad ima u dvorište dođe iskežena zvijer, on se malo počešao po mudroj glavi i izvalio, kako je najbolje da ne poduzimaju ništa već mailom obavijeste njega, a on zna što i kako dalje…

Deda zamolio unuka da mu posudi bilo kakav laptop ili kompjuter, pa da bude sigurnij u dugim zimskim noćima i kratkim danima od nenajavljene vučje posjete. Unuk je rado pristao, dedu obučio kako se to čudo pali i puni, te kako poslati mail na adresu za hitne slučajeve..

Tako sad deda pali laptop, Windowsi se dižu sporije nego što se otvara njegov zahrđali prozor na kući, a vuk u čudu gleda i ne zna što bi…Deda gunđa, o sporosti interneta, nervozno pomiče mišem po koljenu, a vuk si misli… Tako mi i treba, kad nisam odmah zgrabio kokoš koja se neoprezno smucala rubom šume, nego sad čekam, kakva će mi sudbina biti…Kakav sam ja vuk, ako ću se bojati toga miša u rukama gazde, koji mijenja očale, jer jedne ima za gledanje vuka, a druge za gledanje u ovaj svjetleći ekran.

Konačno se deda spoji na izum Billa Gatesa , a ni Steve Jobs ne bi bio manje ponosan, te stane upisivati tekst:¸Vuk u dvorištu!! U pomoć, iskezio zube, al’ ne napada. Deda Stevan. I udari – enter!

A-ha podvikne deda. Sad si vuče najeb’o, ko žuti…Ode mail, sad će tebe pravna država po repu…

Vuk sav u čudu, ništa ne shvaćajući, napravi korak dva unatrag, jer deda je sklopio ono čudo u ruci i još mu pokazao onaj, kako se zove- bosanski grb. Evo ti ga na zvjerko, Sad si legalno prijavljen u prekršaju…Vuk, vidje da to nadilazi njegove vučje sposobnosti i saznanja o ljudima i životinjama, podvije rep i pokunjeno ode pravac šume.Jest da je on zloglasna živina koja je do sada vješto izbjegavala krivolovačke zamke, naročito ona podmukla i zakonom zabranjena kliješta, par puta mu je sačma fijukala oko glave, lovili ga kolcima, ali protiv ovoga se ne zna boriti…Ono što je za Drakulu vijenac češnjaka i križ, to je za vuka e- mail. Tihi ubojica…

Hura, hura, podvrisne Stevan,vidjevši da se vuk povlači na početni položaj , duboko u šumi, jesam ti dao misliti, ha!?

E, moj vuče, fino sam te zajeba..Tude nema ni crtica signala, taj će emajl otić’ za koji dan…Ali frka je kad se mailom zaprijetiš, ha?

Vuk je taj dan ostao gladan, ali ipak ponosan što je pridonio napretku tehnologije i načina života na razrušenoj , kako ono…Banijanovini !