Skini našu aplikaciju

Slušaj i gledaj online

  • weather-image

    -0C° Karlovac

  • weather-image

    -0C° Duga Resa

  • weather-image

    2C° Ogulin

  • weather-image

    -1C° Ozalj

  • weather-image

    -1C° Slunj

Podijeli

Građanin Kruno

Ovo je priča s izmišljenim likovima, smještena u stvarnu situaciju i aktualni trenutak. Svaka sličnost sa stvarnim likovima i događajima je – namjerna.

Kruno, glavni junak ove priče bio je sasvim prosječan građanin , obiteljski čovjek, visoko obrazovan, sa solidno plaćenim poslom, živio je život punim plućima. Rado viđen u svakom društvu, naoružan zaraznim osmijehom i vedrim duhom , punog mozga viceva i doskočica, volio je zapjevati, dobro pojesti i popiti. Kad je prešao četrdesetu, a pogotovo kad je na vidiku već bila ona opaka okrugla pedesetka, supruga, kolege , nadređeni , govorili su mu da malo uspori s poslom, a naročito da smanji sav hedonizam koji mu je već priskrbio višak kila, visok tlak, i još podosta dug spisak svega što mu ne čini dobro…Kruno je, lakonski odmahivao rukom i uz poštapalicu „samo jednom se živi“, naručivao još jednu ,tko zna koju po redu putnu rundu, a sviračima zakačio još dvije stotke, da ih isprate na parkiralište pjesmom…

Išlo je tako do dočeka nove 2020.godine. Veselica, pun stol svega, Kruno dirigira tamburašima, ne štedi se…Negdje usred pjesme „Kad mi padne šešir na čelo „, Kruno je pao na leđa. Mislili su da se spotaknuo, međutim harmonikaš, koji radi kao medicinski tehničar , prepoznao je moždani udar, hitro skinuo harmoniku i pokušao pomoći Kruni da ostane živ!? Hitna je dojurila brzo, Kruno nije pokazivao znakove života, srce je ,istina slabo, ali još uvijek kucalo.

Dežurni neurolog, zabrinuto je priopćio supruzi istog jutra, da je Kruno pretrpio jak moždani udar, da je u komi, ali stabilno.Za prognozu me ne pitajte, može ostati biljka, može se oporaviti, ali tko zna kad i kako. Čuda se znaju dogoditi…Prošla cijela 2020, Kruno nije osjetio ni jedan od silnih potresa, svijet je zarobila opaka pandemija, Kruno je samo nepomično ležao uz jednoličan zvuk aparature koja ga je držala na životu. Nije bilo pomaka ni u 2021., posjete su ionako bile zabranjene, a Krunina supruga , uz malu pomoć sestrične koja je radila u bolnici, obišla bi Krunu, stavila mu čak i krunicu oko vrata, pa se plačući udaljavala iz bolnice u kojoj su zavladali skafanderi , teške maske s vizirima i režim ulaska kao u SF filmovima.

Onda se krajem listopada dogodilo…Doktor je suprugu zvao u bolnicu, rekavši joj još telefonom, da je Kruno počeo micati nožnim prstima, što je dobar znak ! Ubrzo je napravio i prvi treptaj očima, pomaknuo i ruku, pa se na koncu – probudio! Čudo se ipak dogodilo!?

Oporavak, odnosno uključenje u život i svijet oko sebe nije išao tako brzo kao u filmovima, ali liječnici su bili više nego zadovoljni, jer su pretrage pokazale, da je Kruno na čudesan način pokrpao rupe u mozgu i da to što već ustaje je pokazatelj, da će uskoro biti pušten doma, na kućnu njegu, pa u toplice i već po redu, na putu do potpunog oporavka.

Kad je izlazio iz bolnice, stavili su mu masku…On začuđeno upita – „doktore, pa ne idem ja radit operaciju, čemu maska?“

“Objasnit će ti sestra putem…”

Kruno nije mogao vjerovati svojim očima koje su skoro dvije godine mirovale u dubokoj tami…Maskenbal i to na najjače.. Kako u bolnici, tako i na cesti…Doma se htio izljubiti sa svima, ali klinci su prvo u kupaonici dezinficirali ruke, pa onda tati u naručje.. Brzo su se udaljili, jer čuli su da je tata rizična skupina…

Kruno je upalio televizor , ali ništa nije razumio. Nekakvi komorbiditeti,samoizolacije, pa cjepiva, od kojih je jedino čuo za Pfizer, misleći naravno na jedan drugi njihov proizvod, prva doza, druga doza, treća doza, booster doza,misli na druge, brojke, redovi za testiranje ili cijepljenje…Bože, pa u kakav sam se ja to svijet vratio?

Pitao je prijatelje, kud se ide za Martinje? Oni su ga sažalno pogledali pa mu rekli da lani nije bilo ni dočeka, Adventa, samo potresi i pandemija koja ima više valova od nemirnog mora nadomak Senja…

Uskoro su mu rekli da se mora cijepiti, jer takav neuboden predstavlja prijetnju drugim pacijentima, kad ide na preglede… Koji vam je jarac, pa ja sam vegetirao skoro 700 dana, sad se ne mičem iz kuće, sve rješavam skypom i mobitelom…Ne, ne, morate, kažu.

Kad je polovio konce i shvatio u kakav se to drugačiji svijet probudio, uhvatila ga se gotovo pa grižnja savjesti, što je toliko ležao i vegetirao, dakle zauzimao krevet nekome kome bi njegov respirator dobro došao, poželio je nestati iz ovog ludila…

Kakav je to život ? Nema na koncert, utakmicu, nema preko granice, ako nemaš taj moderni ausvajs, mož

da uskoro ni u dućan, birtiju..Nema ni veselica, nema druženja, ako nisi cijepljen, sumnjiv si, možeš dobiti otkaz na poslu, tko zna kakav cijepljeni taliban može te napasti, jer se osjeća ugrožen!?

Kruno je zamrzio svoje vlastito ime, jer je njegova imenjakinja korona(kruna), sve čemu se veselio ukinula ili jako ograničila…A, tako je lijepo sanjao svih onih bespomoćnih mjeseci…Čak je sanjao da je Hajduk postao prvak i da je ulovio letećeg ružičastog slona !?

Sad mu se čini da sanja jedan jako ružan san otvorenih očiju.

Brčkao se u bazenu toplica u koje su ga uputili, plivao, pa često poželio, kad udahne zrak, zaroni, da kad izroni vrati se u 2019-tu. Ma, još dalje ,jer i ova prokletinja se zove Covid – 19.

Imao je dojam da je cijeli svijet priključen na nekakav aparat koji ne daje kisik, već ga polako usisava . Orwele, mamicu ti vidovitu, pomisli i zaroni u kloriranu vodu.