Slušaj i gledaj online

  • weather-image

    15C° Karlovac

  • weather-image

    15C° Duga Resa

  • weather-image

    15C° Ogulin

  • weather-image

    15C° Ozalj

  • weather-image

    15C° Slunj

Podijeli

Jugoturbina blues

Dite se vratilo materi, samo jedna je od fraza kojom bi se mogao opisati povratak 42-godišnjeg dizelskog motora iz ruske nuklearke, na remont u Malu Švarču. Raspisaše se lokalni, ali i svi državni mediji o tom događaju, koji je podebljan i činjenicom da je motorčinu na tlo hrvatsko spustio 3XL aviončina Antonov 124 koji se rabi samo za izvangabaritne terete, kakav je ovaj.
Pisali su i govorili kako je motor koji je davne 1978. godine proizveden u karlovačkoj tvornici „Adriadiesel“, pa ga evo natrag u rodno mjesto na redoviti remont, jer, eto tako mu piše u servisnoj knjižici, a i vrijeme je za sistematski pregled, kao uostalom i ljudima kad zagaze u peto desetljeće života.
Ali, to nije tema ove priče…
Radio je dizelaš sve ove godine k’o vurica u toj ruskoj pustopoljini u nuklearci, a da bi radio i dalje, valja ga malo rekuperirati, kako bi rekao Ćiro. Dakle, proizveden je u Adriadieselu, pišu portali, a to baš i nije tako. Ne znam zašto, ali kao da je nekakav „Jugoturbinožder“, popapao majku ovog i još brojnih motora i turbina svih vrsta ,koje su proizvedene od 1947. do 1990. u popularnom SOUR-u. Jedan od OUR-a bio je i Tvornica dizelskih motora, iz koje je eutanazijom Jugoturbine nastao Adriadiesel.d.d .Osim našeg RM portala, gotovo svi su prešutjeli i “Motore” i Jugoturbinu, kao opasnu nagaznu minu…
„Kadi delaš? “ U“ motorima“, odgovarali su tadašnji samoupravljači, kao što je popularno, na pitanje u zadnja dva desetljeća,“ kadi delaš“, odgovoriti – „ u pištoljima“, ako se radi o HS-u.
Povijest se , eto piše od devedesetih, a sve prije, naravno bio je crni, pardon, crveni mrak.
Ali to nije tema ove priče…
Osim , što meni taj povratak čeda majci na kućnu adresu, s novim imenom na zvoncu i poštanskom sandučiću , izgleda kao povratak bebe , a sada srednjevječne osobe, u stari kraj iz daleke dijaspore, probudio je opet onaj moj vremenski stroj, koji me vraća u daleke dane…Nemam ja nikakve veze s Jugoturbinom, niti bih ikad tamo mogao raditi, osim možda u tada njihovom restoranu „La Mirage“, jer osim što volim tvrđu, pa i heavy metal glazbu, sve drugo s obradom metala mi je strano i plaši me.
Ali, to nije tema ove priče…
Dakle, zašto, kad se spomene tvornica koju su svi zvali „Motori“, meni zatitra tajanstveni osmijeh na kutovima usana…Nema veze ni s „Divljim jagodama“ i njihovim hitom iz osamdesetih, već je riječ o – nogometu !?
Tema ove priče je malonogometni turnir tadašnjih Mjesnih zajednica ,koji se u ljetnim mjesecima igrao na igralištu koje su svi zvali „na Partizanu“, danas – kod Sokolskog doma.
Kod nas na Vukmaniću, taman je bila svojevrsna smjena generacija, jer smo među velike dečke sve češće u igru ulazili mi, tadašnji 15. i 16. godišnjaci. Balavi i neiskusni, redovito smo gubili od susjeda iz Cerovca i Knez Gorice, a najjače nas je natrpala ekipa vojnika iz obližnjeg, kasnije zloglasnog Poligona Cerovac. Za njih je igrao jedan desetar iz Smedereva, Pančeva, ne sjećam se više točno od kuda je „beše“, taj vrsni dribler, prezimenom Kostić, koji nas je slagao kao snoplje iza sebe i zabio sedam komada za njihovu pobjedu od 8 :2.
Kakve sad veze ima brzonogi Kostić, turnir iz 1978. tvornica dizel motora, i ja..!?
Evo raspleta:
Nakon tog poraza od vojske, a uoči sutrašnje utakmice protiv Lazine na Partizanu, pomalo bojažljivo predložim našem kapetanu Bori, da pitamo Kostića, ako ga puste nadređeni, da nas pojača i malo odglumi Vukmanca…
Super ideja, ali kako ćemo ga prijavit ? Svi znaju da takvih prezimena nema na Vukmaniću ?
Lako za to, velim, upisat ćemo ga kao Stjepan Muić, tako se uostalom zove svaki drugi muškarac u selu, kao što je puno Smederevo Dušana Kostića…
Tako i bi…Odem ja prijaviti ekipu, prije mene to učine momci iz Lazine, gdje se skoro svi prezivaju – Gašpić, pa je moj spisak bio uvjerljiv.
Utakmica počne, Kostić alias Muić, na početku je bio na klupi, ali kad smo za pet minuta fasovali tri komada, poslužili smo se s SMB jokerom. Naravno, prije utakmice upozorili smo ga da ne priča i ne viče ništa, jer takve ekavice nema ni u Draganiću . Vrlo brzo smo izjednačili , a do poluvremena i poveli.. Sve golove, zabio je ili namjestio Kost…ovaj Muić.
Branko Čavlović, legendarni Čavlek, u vječitom njuškanju talenata i nadarenih haklera, iz debele je hladovine gledao utakmicu, pa se u poluvremenu dogegao do naše klupe.
– Ej, mali, obrati se meni, kak se zove ovaj vaš ošišani, broj 9 ?
Muić. Stjepan Muić.
– Je’l igra on veliki nogomet za koga, ja ga do sada nisam vidio.. A, ja sve koji nešto vrede, znam ? Hm…mozak mi brzo radi, pa masno slažem- Igra za Krajišnik iz Velike Kladuše…!? Taman, Kostomuić nakon slaloma kroz obranu Lazine zakuca i peti svoj gol, pa uz stisnute šake slavodobitno poviče „ Duuuule Savić“!?
– Čuj, kaj on za Zvezdu navija? – Sumnjičavo će Čavlek, a ni momcima iz Lazine nije bilo jasno…
– Ma, ne…to je njegova fora, procijedim i grozničavo razmišljam kako se izvući iz gadne situacije.
– Mali, daj mi reci kadi dela taj vaš „Savić“ ?
Aaaaa, dela u….jebote, kaj reć’. Dela u „Motorima“, sjetim se prve laži koja mi je pala na pamet.
– U „Motorima“, veliš , sumnjičavo će Čavlek i ,vadi svoj notes, da upiše ime novoga talenta koji bi mogao odmah u prvu momčad Karlovca.
Dok je on pisao, utakmica završila, ja pojurim prema Kostiću i odvučem ga na drugu stranu igrališta prema WC-u. Budi unutra dok ne dođemo po tebe, provalili su nas! On, vojnički poslušno uđe u zapišani zahod, a ja po njegovu „civilku“ koju smo mu nabavili za danas.
-Kud je Muić nestal, da ga pitam par stvari – poput carinika se nad našom klupom raskrilio Čavlek s notesom u ruci.
– Cura ga pokupila, mora hitno u Kladušu, imaju utakmicu, od 6. Slažem i treći put, kao sv.Petar, onomad kod Maslenske gore…
– Onda ću morat u ponedjeljak do „Motora“ raspitat se malo… Bok, dečki!
Kostića smo evakuirali iz WC-a, počastili pizzom u „Zlatnoj jabuci“ pa vratili u kasarnu .
Baš u te dane 1978. majstor Jura i ekipa završavali su motor koji se spremao na put Sovjetskog saveza. Naš „Kostić &Muić nije driblao po njemu, ma koliko ga ja gurao u „Motore“…
Eto, tako sam i ja napravio remont uspomena iz vremena Jugoslavije, Sovjetskog saveza, JNA, Tvornice dizelskih motora i Šuvarovih đačkih dana. Ispada da smo preživjeli samo moje uspomene i ja, jer svi malo prije nabrojani čimbenici su- pokojni.
Ali to nije tema ove priče….