Skini našu aplikaciju

Slušaj i gledaj online

  • weather-image

    15C° Karlovac

  • weather-image

    15C° Duga Resa

  • weather-image

    15C° Ogulin

  • weather-image

    15C° Ozalj

  • weather-image

    15C° Slunj

Podijeli

Milovan za van

Milovan za van
Gledam , ali što je najgore i slušam, zajednički uradak riječkih rokerčina i kraljeva kostimografije i još kojekakvih „grafija“- „ Let 3“ i Tereze Kesovije. Oni tuku po svom, sve kao i inače, a teta Reza pokušavala je sustići njihovu energiju krikom i puštanjem glasa u one „lage“ koje su njoj neistraženo područje… Zvuči naša diva u toj pjesmi ,brate mili, baš kao histerična baka koja iz petnih glasnih žica urla na unučad koja upravo gađaju mačke zračnicom ili, prčkaju po dedinoj protezi uronjenoj u čašu vode…!?
Nakon ovog batinovićevsko& galovskog kritičarskog pokušaja , da objasnim razlog spominjanja umjetnice koja je u šest desetljeća dugoj karijeri bezbroj puta punila „Lisinski“, pjevala u najljepšim dvoranama Pariza, pustila glas na svim kontinentima… Ja sam u njenu obranu, a u svoju korist ,naravno, uključio svoj pouzdani vremenski stroj i vratio se u 1977.godinu.
Imao sam tada 15 godina , a Tereza je bila u vrhu jugo estrade. Pobjeđivala je na festivalima, kao Dinamo u HNL-u, ili HDZ na izborima..
Televizija Zagreb imala je tada serijal koji se zvao „Moja ulica“ u kojem su krstarili zemljom i snimali svakodnevicu samoupravljača, poljodjelaca, turistička i druga zanimljiva mjesta. Tako je na red došao i moj Vukmanić, naravno kao rodno mjesto Ribarovih, kojima je te godine bila nekakva obljetnica.. Mislim , trideseta da je dr.Ivan Ribar postao predsjednik Skupštine FNRJ ili deseta godišnjica njegove smrti.. Aj’ ga znaj, više..
Uglavnom teve ekipa se tjedan dana fino provodila na terenu- narod ih je hranio kao da su došli pomoći u žetvi ili zaliti deku na kući !? Rezala se šunka, otvarale se bačve s bijelim vinom, iskopavale po desetak godina stare rakije koje se čuvaju za svadbe, a kolača i „povitica“ speklo se na metre… Tja,ne dolazi Televizija svaki dan, jebatga.
Tereza je na play back odzijevala pjesmu iz „Jalte, Jalte“- „Neka cijeli ovaj svijet“, a mi smo iza nje glumili dječji orkestar dok je ona širila ruke i lagano šetala tek pokošenom livadom…
Ona je svoje završila, pokupila malog čupavog psa, koji je svako malo uletavao u kadar, pa smo snimali pet puta ispočetka, a redatelj je zaključio kako mu treba i netko domaći tko pjeva i svira…
Kulturno umjetničko društvo ni tada nije postojalo, lokalni svirci imali su ne baš televizičan repertoar, jer najveći hit bio im je „Danas majko ženiš svoga sina“ i “Drmeš” , za koji je redatelj mislio da je „Užičko kolo“,a to mu se nije uklapalo.
A, onda sam prvi put u životu uklizao medijima s leđa…
Otišao sam do redatelja ( Suad Sadović), važno mu se predstavio kao nećak Duška Lokina i rekao da mogu ja odsvirat na gitari jednu pjesmu i naravno, otpjevati je !? „Milovan“ , od „Dugmića“ . Može, veli on, pa me pošalje doma da se bolje obučem, jer glupo je da nastupim u majici koju mi je Lokin donio, a na njoj je pisalo „Jedna žena čeka brod „ Split ’76“ !?
Odletio sam doma, namazao kosu šećernom vodom, našao nekakav tatin sako koji je njemu postao pretijesan, a mani taman do koljena, a kako je to bila era punka, našao sam i dva ogromna crna dugmeta sa starog dedinog kaputa, to odrezao i nekako prišio na revere- to su trebali biti beđevi, jer tako sam vidio da izgleda Johnny Rotten, u Đuboksu. Obrisao gitaru, očistio „mašne „cipele i sjurio se prema potoku, gdje je sve bilo spremno da me snime i svi krenu prema Ribarovoj vili, iz pravca koje je već mirisao skoro pa pečeni odojak.
Moje susjede- Josipa (na žalost, već pokojna) i Đurđa moja prijateljica rokerica, stale su svaka s jedne strane i recitirale pohvale na moj račun- ono, Damir nam je super, stalno priča viceve, zabavlja nas, zna imitirati glumce i pjevače, volimo ga slušati kako pjeva i svira… Ma kakav „Turbo limač show“, kakav “Dječji Eurosong“, čovječe!? Warhol je mucao nešto i 15 minuta slave, meni je bilo dovoljno i tri!?
Kamera ,ide! Ton, ide! Ajmo!
S otprilike naštimanom gitarom, s pozom Jimmy Page, krenem ja udarat hit:
Nema kalendar, nema vjere pjeva bar, neće zima, volim septembar
Sevdah ništa rock, ima cura radi cmok, ma, ma nema ima papa jok
Milo, milo Milovane, imaš kuća nemaš dom
Milo milo Milovane ‘oćeš nećeš ti si grom grom…“
Super, viknu redatelj, kad sam zašutio, dobro je to .Nećemo ponavljat! Nisi baš k’o Bebek, al’ može proć’. Ajmo, da se odojak ne ‘ladi…
Uglavnom, emisija bila za dva tjedna emitirana, nitko važniji od mene, a zov mikrofona kojeg sam tada prvi put okusio , do dana današnjega nije se ugasio.
Tako smo Tereza i ja nastupili u istoj emisiji, s tim da sam ja pjevao uživo, samo da se zna!?
Kao što sam pronašao onu izgubljenu priču o izgubljenom metku, tako sam nekoliko puta probao doći i do te snimke. Naravno You tube je došao tri desetljeća kasnije, pa je to postala nemoguća misija. Gnjavio sam Grdinu godinama. Molio ga da me spoji s nekim iz Arhive, ali ,Joži se to nije dalo.. Probao sam preko još nekih naših na Televiziji, ali dogurao sam tek do saznanja da taj serijal nije od povijesne važnosti(naravno, da nije) i da nije digitaliziran, ali da ,kako Televizija ništa ne baca, vjerojatno postoji negdje i ta traka .Negdje u bespućima podruma na Prisavlju…Znači, ako jednog dana doživim mirne umirovljeničke dane, valja ‘vatat vezu, pa se zaperušat u te trake u potrazi za izgubljenim blagom iz te 1977 , godine, kad se još nisam ni brijao, ali život seoske estradne zvijezde baš mi je prijao!