Slušaj i gledaj online

  • weather-image

    5C° Karlovac

  • weather-image

    5C° Duga Resa

  • weather-image

    10C° Ogulin

  • weather-image

    5C° Ozalj

  • weather-image

    5C° Slunj

Podijeli

Muuu barak

Vijest da je ovaj svijet napustio nekadašnji dugogodišnji predsjednik Egipta, Hosni Mubarak, probudila je kod mene dvije pomalo već zaboravljene uspomene. Jedna je klasična, a druga neobična emocija.
Tek sam doputovao u Novi Sad, te jeseni 1981, zadužio uniformu, čizme i uprtače, kad je pred strojem pročitana vijest da je u atentatu ubijen Titov nesvrstani prijatelj, egipatski predsjednik Anwar el Sadat,a već navečer u Dnevniku obznanjeno da ga na tronu mijenja provjereni vojnik i vojskovođa, Mubarak. Ja sam poluglasno prokomentirao, da to znači da će umjesto u predsjedničkoj palači stolovati u štali!? „Zašto u štali, gušteru „? – pitao me desetar. Pa, zato, pokušao sam ispasti važan i duhovit , što je njegovo prezime u prijevodu na hrvatski- štala !? Ne pravi se mangup i pametan…Kakva bre , štala ? Jednostavno, Mu, je krava, a barak, nastamba gdje živi krava, znači baraka za muuu ,odnosno štala u kojoj muče krava. Prosto, k’o pasulj – Muuuu barak !?
Kako je tebi prezime, remac ? Valent. On to upiše u bločić i nastavi gledati u crno bijeli ekran, bez prevelike brige za Mubaraka i moje verbalne fantazije. Idući dan imao sam prvi susret s „bezbednjakom“, koji me je pilio sat vremena, nikako ne mogavši ustvrditi nekakav veliki krimen, pa sam se izvukao bez posljedica. Na izlasku iz kancelarije, savjetovao mi : „Zajebi ti Arape , a bolje pripazi šta ovi Šiptari šapuću, pa mi javi ako počnu da seru protiv Jugoslavije i Armije“!
Druga asocijacija na” Mu baraku”, bila je baš ono na prave krave. Na ,kako ih je u svojoj toploj božićnoj pjesmi „Čuvstveno stanje mlade krave“, nazvao Zoran Predin- druge najbrojnije Slovenske živali, dakle obitavatelja „Dežele“.Kravice, drage i korisne domaće životinje, definitivno su postale egzotična pojava u našim selima.
Sjedim na terasi, pišem nešto, a savršenu tišinu odjednom prolomi mukanje krave. Muuuuuu!
Jedna od dviju kravica koje su preostale u mom dijelu sela, gladna je pa zove gazdu. U cijelom selu ima ih još četiri, što je ukupno – šest. Toliko smo mi imali u najbolje doba naše obitelji. Plus dvije kobile, koje su ustupile svoje mjesto IMT-ovom traktoru . Mlijeka k’o u priči, telaca, novaca, ali i posla.
Krava ne zna za petak, svetak, nedjelju…Iako mi je često bila tlaka, volio sam raditi sve vezano za to blago. Još ni u školu nisam pošao, a na pašu sam gonio stado, naravno umislivši si da je potok Trebinja u stvari Rio Grande, a ja neustrašivi kauboj Jimmy na Divljem zapadu ,kojemu je povjereno stado na čuvanje.
Kad sam ojačao, valjalo je baciti im sijena, napumpati i donijeti vodu s kišnice, iskidati sva ona govna, to jest balege, što je sve samo ne mirišljiv i poželjan posao…Ali, kad podragate Peravu ili Lisavu, po onoj glatkoj koži ,ili vam dopusti da je dirate po onom rudlavom dijelu između rogova, baš mi je to bio lijep osjećaj. Te, mirnije krave rado su lizale krupnu sol s mog dlana svojim hrapavim jezikom, a onaj njihov, uvijek „blago teleći“ pogled, ispunjavao me dragošću . Istina, romantika i milina nestala bi, kad bi me s mokrim i zasranim repom ,naravno nehotice ,opalila po licu. Tada ni sapun ne skida taj miris, bar sat dva…
Ipak, onaj miris svježe podojenog ,još toplog mlijeka ne može postići sto Lactalisa ni Megglea…
Tada još nismo znali na što misli onaj lav iz crtića- Krezumica s uzrečicom „Tako mi mlijeka u prahu, kidam nadesno..“!
Tih godina cesta, tek svježe asfaltirana bila je puna tragova kravlje probave.. Rado smo vozili biciklima slalom između sasušene balege, a rijetkim vlasnicima auta, to je bila noćna mora…Jedva su skucali za „Fiću“ ili „Tristača“, a kad idu u grad, blatobrani zasrani…Užas!
Danas toga nema. Kravice pokupili mesari, desetkovao ih najprije rat, pa onda smiješne otkupne cijene mlijeka, ali i komocija seljaka, koji to više nisu. Ja prvi- živim na selu, a nemam ni svinjac ni „mu barak“…
Za čuvanje krava vežu me neke vrlo neobične anegdote…Nekoliko puta, kad bi sunce zapeklo, prema podnevu, skinuo bih vestu, a proždrljiva Cifra, jedna iz stada, požvakala bi odbačenu vestu, a usput i „Sportske novosti“ ili „Večernjak“…Na pašu bi znale navratiti i curice koje sam milo gledao, pa bi vrijeme brzo prošlo…I
Inače, baka mi je često znala reći, kako su cure nekada rješavale pitanje „čvenka“..Veli, idem na pašu, zatiram krave blizu šume i pjevam koliko me grlo nosi ! Ne zato kaj mi se pjeva, nego da On čuje kadi sam…Ako dojde, sve je brzo i jednostavo ! Nitko nije nosio gaće, a šumarak nadohvat guze, ovaj, ruke…I, eto ti svadbe najesen…!?
Nisam htio, ali i ova priča o Mubaraku, odnosno mu baraki, otišla je u erotske vode… A, tamo svi putevi vode, zar ne?