Skini našu aplikaciju

Slušaj i gledaj online

  • weather-image

    7C° Karlovac

  • weather-image

    8C° Duga Resa

  • weather-image

    8C° Ogulin

  • weather-image

    7C° Ozalj

  • weather-image

    7C° Slunj

Podijeli

Na iglama sam

Halabuka oko cijepljenja preko reda nije me dojmila ,baš. Nekako se ne mogu natjerati da me to živcira ili uznemiri. Kao da je riječ o cijepljenju kokoši protiv tekuta, a ne dramatičnoj borbi protiv virusa koji nam je život okrenuo naglavačke. Stručno rečeno, cijepljen sam od aktualnog „vakcinisanja“ i medijskog terora koji prati svaki ulazak igle u junačku nadlakticu prvoboraca ove akcije. Skoro pa je sve svedeno na „ORA Igla“. Za milenijske izvanzemaljce, ORA je Omladinska radna akcija, pojava koja je zabilježena u drugoj polovici 20 stoljeća, a bila je isto ono što se sad zove volontiranje, ali „organizovano“ i ideološki potkovano.

Iako, mnoge se akcijaške parole , uz manju modifikaciju mogu upotrijebiti i danas. Bilo bi vrlo zgodno, kad bi pofarbani rektor , umjesto fraza koje „ne puše“ ni u Hlebinama, poentirao i važno kazao, kako se cijepio onomad na marginama gotovo prazne bočice, jer je želio osnažiti akciju koja , eto, štiti naciju od pandemijske pošasti…Pa, da još da spoji tradicionalno i moderno, poentira s pokličem:” Mi gradimo cjepivo, cjepivo gradi nas“…ili tako nekako…

Možda, ovako neosjetljiv na ovu najnoviju nepravdu i nastojanje onih koji su bliže vatri, da se što prije zaštite , a sirotinju i one koji su predaleko, da se do njih dobaci ono iz kvote „da se ne baci“, nisam meritoran ni komentirati pojavu, ali, toliko se zvecka iglama, da mi se čini kako je ministar zdravstva Bare, a ne Beroš !?

Mogu zamisliti što bi se dogodilo da, na primjer nekakav gadno veliki meteorit pogodi ovaj dio svijeta, a sigurna i netaknuta zona ostane jedino Arktički dio ,gore na tjemenu sjeverne polutke. Egzodus glavonja svih vrsta, naravno privatnim letjelicama, brodovima, blindiranim jurilicama …Jadni Eskimi…

Nema te sile kojom bi sačuvali svoj dom od nasrtljivih južnjaka. Dao bih ruku u vatru da bi prvi tamo doglavinjali naši glavonje i hladno izbacili miroljubive domoroce iz njihovih vjekovnih ognjišta. Kad bi oni začuđeno pitali, zašto su okupirali njihov iglu, nekakav funkcioner bi mu hladno odgovorio:

„ Smiri se Eskimčiću, pa ja sam prije svoje babe išao na cijepljenje, pod iglu, da bi tebi prepustio tvoj , vjerojatno nelegalizirani – iglu!? Naravno, na pročelje bi zakucali tablu: „Zauzeto, Hrvat!“

Ja se cijepljenja , točnije igle ne bojim, ako ste pomislili da cvilim od straha i zato ću prepustiti svima da se cijepe prije mene…

U četiri od pet operacija koje sam imao na istom oku, dobio sam injekciju u tek kapima anestezirano oko. Sve gledao drugim okom, sve osjetio, prvi puta pomislio, Bože, valjda je ovo kraj, ova šprica ide do mozga!? Drugi put, a to je gore nego prvi put, jer znaš što te čeka, pokušao sam misliti na Modrića i Lovrena koji su taj dan igrali protiv Rusa u četvrtfinalu, pa ubod nisam ni osjetio, a treći i četvrti put, skoro sam pitao primarijusa, da se sam piknem…

Isto tako, postoje ljudi koji svakih 6 mjeseci dobivaju injekciju u oko, dakle, nije to nekakvo herojstvo. Živ se čovjek na svašta privikne…

Naravno, lako se, ovako iskusan, sad pravim važan, a nije mi bilo svejedno, recimo u JNA. Tamo se nakon nekoliko tjedana privikavanja vojska privede u trpezariju, a nekakva žena dlakavih nogu u beloj kuti, vrši redaljku nad ošišanim remcima. Svi su kao, kul, ma samo se pičkice toga boje, ali kako se bližimo stolici oko koje sve miriše po dezinfekciji vojničkom i znoju od nervoze, kolona je sve tiša, a usnice se grozničavo grizu…

Ne znam protiv čega su nas vakcinisali, ali i sad me zaboli ruka kad se sjetim grubog uboda i obamirajuće boli…Rekao je jedan Bosanac, da su nas cijepili, protiv svega – bolan…sad mo’š slobodno zemlju jesti i kišnicu piti, ništa neće da ti bude…

Mislim da ta vakcina, još uvijek djeluje.