Skini našu aplikaciju

Slušaj i gledaj online

  • weather-image

    21C° Karlovac

  • weather-image

    21C° Duga Resa

  • weather-image

    21C° Ogulin

  • weather-image

    20C° Ozalj

  • weather-image

    20C° Slunj

Podijeli

Ne piva klapa..

Dežurni čuvar uspomena, Fejsbuk, ovih mi dana baš diže živac s svakodnevnim izbacivanjem fotografija , koje sam godinama keljio na zid, a radi se uglavnom o svečanim otvorenjima ove fešte, što sam radio vrijedno i predano više od dvadeset puta od 1996. do 2018.Naravno, radi se o Danima piva.

Uz to ,što sam se već psihički počeo pripremati na dan kad će mi konačno netko iz Pivovare, Grada, Festa, reći- Dado, dobro je, našli smo mlađeg, zgodnijeg, sposobnijeg, ove se godine, pa i one naredne malo odmori od povorke, uzvanika, hostesa, vatrometa, nasloni se na šank i bez brige uživaj u fešti…Ipak, mi fali ta fešta, ma kakva god bila. Kad bi se recimo dani provedeni na pozornicama bilježili kao poseban, benificiran radni staž, imao bi fine godine na kontu…

Počelo je ’96. kad su se Dani piva vratili na Stari plac, nakon što su dvije godine bili na mjestu sadašnjeg Kauflanda na parkiralištu Tržnice. Negdje oko podne tog petka, zvali su iz Grada da im treba voditelj, ali da je viši rastom od „Lijepom našom“ Mirne Berend, jer ona će biti glavna zvijezda „vodilja“, a netko mora braniti domaće boje. Ovo za rast doznao sam tek godinama kasnije, a šapnuo mi je tadašnji organizator, koji je na žalost rahmetli, a to je bio ,uz mastan honorar, samo jedan od uvjeta da se ona ukaže na pozornici. Mojih 185 cm bilo je dovoljno i uz najviše štikle glavne zvijezde, pa sam sav prestravljen odglumio mirnoću i uspješno odradio otvorenje. Ostalih 9 dana radili smo Kina, Sandra i ja, jer je programa bilo od popodne do dva ujutro…I tako, još dvije godine u Zvijezdi, pa na livadi uz stadion…Izredale su mi se ispred nosa i mikrofona sve glazbene snage ovih prostora, kucao sam se s čelnicima Pivovare, dogradonačelnicima, Jelićem, Mandićem…

Svega je tu bilo…Čileanca Gerrera jedva su odgovorili da sav razgaljen ne otpjeva njemu omiljenu pjesmu „Ja se konja bojim“, što je bio najtečniji tekst na hrvatskom koji je naučio, markantni Tudor ,njegov nasljednik samo je šutio i uspio reći :“Šifeli „, što je trebali biti „Živjeli“! Jednom je Moniq Peters, Nizozemka, pokušala pročitati pozdravni govor na hrvatskom…Jao !? Otprilike je to zvučalo kao : „Traki, karločaki i karločake, šelim pune uspesi i feselje,na mani..mani, manifestejšn of Tani Pive!

Austrijanac Gerscbacher se trudio naučiti jezik, ali se držao engleskog.. Jednom prilikom meni su dali prijevod njegova govora, a on je očito imao nekakav drugi papir u đepu..Govori on o odgovornom pijenju piva, a meni skroz nešto drugo piše kao „translejt“…Negdje na pola govora, odustao ja od blejanja u papir, pa prevodio koliko sam razumio, pola krivo naravno…To je bio, ne simultani, nego – simulirajući prijevod !? Makedonka Slaveska je razumjela sve, kao i Bugarin kojemu sam zaboravio prezime…

Jedne godine,, ceremonijal otvorenja režirao je Krešo Doleenčić, koji je angažirao Danielu Trbović, pa smo skupa lebdjeli centralnom pozornicom,dok za vrijeme povorke, trebali se primadona Ivanka Boljkovac i ja voziti na vrhu jednog oldtimera i s mobilnim razlasom zabavljati narod kojeg je bio od Dubovca do Rakovca na tisuće…To staro uglancano vozilo dopeljali su s vučnom službom, a kad je auto spušten, zapalio, napravio pet metara i stao!? Pukao mu je remen, a vlasnik je očajan naredio da se autek odmah istim na istom transportira u Zagreb…Duhovita Ivanka, pitala me, Dadek, kol’ko kila ti imaš.. ? Oko sto, velim. Pa,da i mojih skoro toliko, jadni „tutač“ se prepal, pa mu je puklo slijepo crevo,he he „..

Dani piva lani su se vratili u centar, skraćeni su za pola, a ove godine korona ih je maknula skroz..

Ako vam fali štiva iz kojeg dopire miris piva, ima u arhivi (O)bloga štiva na pretek…Jer od 2009, pa idućih pet godina , svakodnevno sam „oblagao“ sve događaje u “Topničkim dnevnicima znojnoredarstvene akcije“ i sličnim naslovima, marljivo bilježio sve zanimljivo na pivskoj mani, manif, manifestejšn…

Zaobiđe li me korona ili još kakav gori scernarij, pa doživim mirne umirovljeničke dane, možda napišem jedan triler s gastro elementima, jer već tada će svi događaji biti u apsolutnoj zastari, a tko zna , možda će i Dani piva biti umirovljeni…Zauvijek.

Prva rečenica:

Kasni je noćni sat, polako se prazni parkiralište ŠRC-a, renđer je stao, čuje se samo bubanj iz razglasa luna parka…Posljedni pramenovi dima lelujaju na zgarištu ispod šarana na rašljama, umorni štanderi pospremaju artikle u kombije, konobari broje utržak, muzičari motaju kablove…Patroja je pored mosta….