Skini našu aplikaciju

Slušaj i gledaj online

  • weather-image

    29C° Karlovac

  • weather-image

    29C° Duga Resa

  • weather-image

    28C° Ogulin

  • weather-image

    29C° Ozalj

  • weather-image

    28C° Slunj

Podijeli

OPG (O)BLOG

Ovako sam pisao 17.1. 2007. Bio je to jubilarni- stoti (O)blog :

Da sam u ovih 15 mjeseci sto puta uzeo u ruku kefu i kantu boje, mogao sam obojiti tisuće kvadrata zidova. Da sam sadio voćke, već bih bio plantažer. Da sam krenuo provaljivati u kladionice, već bih sigurno odmarao u Lepoglavi ili Lipovici. Umjesto svega ponuđenoga, ja sam sjedao za tipkovnicu i pisao (o)bloge. I tako, evo danas, stoti put! Brojkama – 100…

Već bi se iz te hrpice obloščića mogla izroditi i kakva knjižica. Ono, prvih sto… Mislite da bi to bilo previše od jednog priučenog škrabala.. Možda…!?

Ali, ako su knjige napisale, “književnice” poput Lane Pavić, Nives Celzijus, Paole Valić…!? Ima još pisaca tog kalibra, ne mogu se sjetiti svih, ipak još nisu obavezna lektira…

Ustvari, ja sam htio pisati u ovom svečanom, jubilarnom (o)blogu, o nadimcima koji su mi bili prišivani u ovih četrdeset i nešto godina života, rada i djelovanja. Ponukao me ovaj posljednji, koji su mi prilijepili nakon objave da je moja kratka priča osvojila (Pulitzerovu) nagradu Književnog kruga. Dođem ja u “Fokus” na kavu, a sa šanka zagrmi pozdrav:
– Dobro jutro, gospodine Hemingway! Kako ste? Što ćete popit´, gospo´n Hemingway…
Eto mi ga na. Sad moram pustit bradu, počet´ pušit´ lulu i tako dalje…

 

Proletjelo 15 godina k’o 15 mjeseci, a koliko se toga u tih 5500 dana dogodilo…

Eto, tad sam sanjao o knjizi u kojoj bi ukoričio napisano, a danas promoviram već četvrtu po redu, tih i u međuvremenu nastalih priča. Prikupilo ih se već 775, a ako pridodam tekstove pisane za časopis “Svjetlo” i tuđe knjige, umalo pa 800 uradaka objavih u ovih 17 godina !?

I opet ista misao…Da sam 800 voćaka posadio ( a imam parcelu taman za toliko, recimo trešanja ili jabuka ), svakako bih već gostovao u “Plodovima zemlje” i kukao o teškom položaju voćara, a ovako još čekam poziv u “Kulturu s nogu”!?

Ovih dana promoviram svoju novu plavu ljubimicu- knjigu sabranih (o)blogova “Mrežnica u mom oku”.

Što u medijima, što licem u lice, ljude zanima koji me vrag tjera na tu rabotu, jer to očito nije hir, nego hiperprodukcija kakve se ni Jergović ili Pavličić ne bi posramili…

Teško je dati nekakav odgovor , a da izbjegneš klišej o inpiraciji, slonovnom sjećanju koje pritišće moždane vijuge pa je neophodno olakšanje u obliku – nek trpe megabajti i u konačnici papir kad se odabrani radovi ukoriče…

U stvari, mislim da je ova tvrdnja najbliže istini, kad me pitaju jel teško pisati tim tempom, ali i upustiti se u izdavanje knjige u vlastitom trošku i aranžmanu….

Ja sam u stvari vlasnik OPG-a ( Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva). Iako je jedan moj frend uvijek tu kraticu prevodio kao “Opalim te Golim”!? Bezobraznik, jedan…

Kako sad, pitate se…

Evo, kako:

Vlasnik Opegea priprema zemlju, ore, sije, sadi, zalijeva ako treba, pljevi, brine da zasađeno&zasijano ne napadnu štetnici, štiti od tuče, mraza, prihranjuje, pa kad sve dođe kraju- ubere, plasira na tržište, prebroji utržak i kako je sve sam proizveo, plasirao, prodao, lovu koju je uprihodio zasluženo stavi na račun i ulaže u idući ciklus…Uglavnom je sve po sistemu “sam svoj majstor”. Uključujući i marketing, knjigovodstvo, seminare i savjetovanja.

Isto je i napisati i objaviti, na koncu pokušati i prodati knjigu.

Ideja, bez nje ništa. Kad ona sleti na vijuge, piši. Dakle, to je sjetva.

Onda slijedi prihrana teksta, čupanje tipfelera, zalijevanje suhih dijelova rečenica i na kraju kad je plod sazrio- objavljivanje.

To je dakle jedann od koračića. Kad se prikupi doovoljna količina kvalitetnih plodova, sve to ide u sito i rešeto, pa se odaberu baš najbolji plodovi, odnosno priče, koji se upakiraju u vreću, to jest knjigu.

Treba odabrati dizajn vreće ( omotnice), formirati cijenu, pronaći tiskaru za finalnu obradu proizvoda i eto ga!

Naravno, kako se mlinaru plaća ušur, tako i tiskari imaju svoje tarife.

Kad se sve poplaća, eto proizvoda spremnog za tržište.

Kao što voćar svoje jabuke ili kruške uglavnom prodaje sam na tržnicama, jer mu veliki centri nude siću i uzimaju veliku maržu, tako i mali pisac “Opegejac” sam sve promovira, reklamira i prodaje gdje stigne…Na kućnom pragu, po proštenjima, promocijama…

To je ta priča.

Jednako kako oni koji zaista siju i sade ono što je provjereno domaće, pa su ponosni što pridonose zdravlju nacije, tako se i ja osjećam ovih dana, dok nudim proizvod svoje mašte i inspiracije.

Knjiga je dosta odebela, ali, nećete vjerovati čitanjem se gubi dosta kalorija, a povjerili su mi oni koji su je pročitali- pomaže u jačanju trbušnih mišića, jer svako malo čitattelj se grohotom nasmije…

A, to mi je oduvijek bio životni cilj – Delaj i smij se!

Jedina mi je fobija, da netko moj “OPG” ne prevede kao – Ovaj Pisac Gnjavi !?