Skini našu aplikaciju

Slušaj i gledaj online

  • weather-image

    20C° Karlovac

  • weather-image

    20C° Duga Resa

  • weather-image

    16C° Ogulin

  • weather-image

    20C° Ozalj

  • weather-image

    17C° Slunj

Podijeli

Oprez! Oštar ego !

Ego je gadna stvar. Bilo da se radi o izgledu, pa je životni moto – „sliku svoju ljubim“, ili o mišljenju o samom sebi, koje je ,naravno najbolje, uz čuđenje kako to ostalih 7,5 milijardi slijepaca kraj zdravih očiju , ne prepoznaje…

Osobno, smatram da sam tu borbu odavno dobio, ali stalno stižu nova iskušenja, a znamo da što je čovjek stariji, sam sebi postaje važniji, a želi i da okolica tako smatra…

Ali, kako sam ja svaki dan u kontaktu s ljudima, što eterom, telefonom, društvenim mrežama, naravno i izravnim kontaktom na nastupima ili jednostavnom šetnjom dućanima ili na plaži, shvatio sam da te svatko „uzme“ i doživljava koliko njemu treba i kako mu paše…

Sviram za ozbiljno već dvadeset godina, a još se mnogi čude kad me vide s Telecasterom i pojačalom i umjesto da im pričam viceve ili doskočice, krstim mošt ili budem sveti Nikola, Martin, Djed mraz, odsviram i otpjevam sedam , osam sati materijala…!?

Pišem isto toliko godina kolumne (O)bloge na RM portalu, izdao četiri knjige, predsjednik sam strukovne udruge, a kad nekome ponudim knjigu, misle da sam nekakav švercer, ili bože mi prosti- plagijator…

Slično je bilo kad sam iz šanka uskočio pred mikrofon. Još su me 15 godina pitali, držimo li još kafić na Gazi ili Drežniku… !?

Znam, da sam faca na televiziji svi bi sve znali o meni…

Ili se varam, znali bi ono što bi oni htjeli znati…

Ovo nije kuknjava ni traženje pažnje, pljeska, tapšanja po ramenu, ovo je surova istina.

Zato me obradovalo kad me dobri stari Ico Sertić pitao, mogu li supruga i on u svojoj vrlo rano jutarnjoj emisiji, koja taman završava kad ja počinjem šihtu, koji put pročitati poneku priču koja bi im se uklopila u taj domaći, izvorni glazbeni izričaj, koji ovi radijski veterani promoviraju na radio valovima na kojima su proveli svoj cijeli radni vijek, a ja počeo kovati voditeljski zanat.

Nisu mi čak ni javili kada će početi čitati moje davno objavljene priče, nego su mi penzići, koji su im najvjernija publika ,to rekli !?

Opet, ne kao nešto što su očekivali, već uz dozu čuđenja, kaj baš ja to pišem, a jebagavrag, baš su zanimljive pripovjetke…

Poslušao i sam kako to zvuči, pa me udario šok na najjače…

Slušam svoje riječi i uhvatim se da napeto čekam rasplet i kraj priče..!?

Čovječe, shvatio sam da me moja hiper produkcija skroz zatrpala i da sam ja dobar dio tih uradaka izgubio s radara…

Poneki se put grohotom nasmijem, kao da je to pisao netko drugi, a najčešće tek u pola priče sjetim se kakav će biti kraj.

Nekoliko puta sam i tu promašio, jer sam kraj u glavi trasirao kako bi ga sad napisao, ali prije desetak godina mozak je drugačije radio.

Stoga, opet sam uključio sve obrambene ego mehanizme, jer i to je najkraći put da sebe počneš doživljavati većeg od svoje sjene…

Uz to što mi je neobično slušati moje riječi dok ih drugi izgovaraju, točnije gospođa Marija, još mi je čudnija količina svega što mi je padalo na pamet, u konačnici i na tipkovnicu…

Kao stav koji me brani od svih skliskih terena egoljublja, samoljublja i tankog leda kroz koji časkom propadneš, poslužIt ću se stihom Gorana Bregovića, što je jedan solidan „vatrozid“ i obrana od sebe i drugih:

Baš me briga svakako,sve vam mogu reći mirno

Mene ni’ko ionako ne uzima za ozbiljno !

Kao da odnekuda čujem glas :”To ti samo misliš…”