Slušaj i gledaj online

  • weather-image

    -1C° Karlovac

  • weather-image

    -1C° Duga Resa

  • weather-image

    2C° Ogulin

  • weather-image

    -1C° Ozalj

  • weather-image

    -2C° Slunj

Podijeli

Pretili mi!

Volim kad mi prijete. U Srbiji, ali i mjestimice u Hrvatskoj , pogotovo u kajkavaca, veli se da – „prete“.Ako su pretili, moguće je da su debeli, ono elegantno prepopunjeni i zreli za prijavu u šou koji i to rješava u par tjedana…
Kako god, taj mi je osjećaj toliko postao svakodnevica, da sam prinuđen podijeliti sve te prijetnje i ugroze s vama , s tobom, dragi čitatelju ovih uradaka.
Srećom, te se prijetnje ne odnose na fizički integritet ili slično, već na prijetnju novim mogućnostima, još neviđenim do sada!
Na primjer: „ Uskoro će let na Mars ili Veneru, postati nešto svakodnevno, poput odlaska u kino ili kazalište „!?
Pa, recimo: „Roboti koji će razgovarati s vama i biti inteligentniji od pola saziva Sabora, moći će se nabaviti u svakom boljem trgovačkom centru.. Na rate, naravno !“
Ipak, najčešću prijetnju, točnije najavu skorašnjeg boljitka i neizbježnog tehnološkog iskoraka, doživljavam na polju gdje su zasađeni megabiti, gdje sve cvate od downloada i uploada, naravno toliko brzih i efikasnih, nikad lakše dostupnijih ,da je to gotovo neshvatljivo skromnom digitalnom kapacitetu nas smrtnika.
Njegovo veličanstvo- brzi, golom oku nevidljivi, širokopojasni Internet, sa svojim hot spot oazama i nepreglednim pustopoljinama gdje je od klika mišem, do reakcije na ekranu potrebno manje nego oku da trepne!?
Kao one urođenike, uvijek me tada obuzme praiskonski strah od takve pojave, da bi najradije emigrirao u bespuća Amazone ili neke druge „ wi fi free“ zone ovoga premreženog svijeta.
Počelo je na početku milenija. Kad su prve „kištre“ s plavičastim ekranima preplavile urede, pa onda i domove, a mobiteli se pretvorili u produžetak maloga mozga i još ponekog organa…
U mom selu, od tada se ništa nije promijenilo, a o tome sam ne jednom pisao, dok onaj besplatni „kako vam mogu pomoći broj „ – nula osamsto devet tisuća, okretah skoro koliko i kućni telefon, koji služi za ono pitanje— „Kaj treba za doma“ ?
Kao da je nekakav nevidljivi „Digitalni Čaruga“ iskopao nekakvu rupu u koju nikako da slete ni kablovski ,ni bežični magabiti…A sve je više izvjesno da su ti megabiti, – biti ili ne biti, točnije, ako ostane ovako jadno, ode mladež tamo gdje ih ima na bacanje…
Nekoliko puta sam čak i povjerovao ljudima iz naše kompanije koja ima švapskog gazdu, da se intenzivno radi na tome da i zadnje selo surfa brzinom delfina po moru debelome…
Naravno, uletavali su i „podizvođači“, one kompanijice koje su sve te telekom usluge nudile jeftinije, a puno bolje i brže…Očekivano , mamac za lakovjerne, jer sve to istom žicom ide, ili istim zračnim koridorom, i sve upada u tu već opjevanu crnu rupu, koja jede i proždire taj telekomski plankton, koji nam naravno naplaćuju, a ne dopire do krajnjeg korisnika.
Baš sam se jadno osjećao, kad bi kćer, koja studira u Zagrebu, na „uesbeju“ donosila filmove koje je tamo skidala za par minuta, a mi istovremeno nikako učitati ni pjesme duže od 5 minuta…
I tako već godinama, skoro će dva desetljeća kako se „pješice“ penjem i šepam internetom. Ono, učitam stranicu, pa stignem založiti peć, ugrijati ručak, nahraniti mačku, dok se mreža ne smili isporučiti mi , recimo dokumentarac o Woodstocku…
Mrvicu brže od onih prvih“ homo inernetiusa“, koji su palili modem u tri ujutro, kako bi im ujutro učitalo bar nešto. Jedan lik mi se povjerio, da mu se već i mjehur naučio probuditi ga u isto vrijeme ,pred jutro. Zvao je to „mrežno pišanje“!?
Tu, nadomak radnog mjesta u Dugoj Resi, gradski oci su čak na nacionalnoj razini prodali priču o turbo, mega brzom internetu, a stvarni domet tog čudesa je par metara kvadratnih. Kod portira Jure, dole u prizemlju zgrade, već ništa ne otvara…
Karlovački gradonačelnik nedavno je zaprijetio gradnjom nove DTK mreže , koja će ovu blagodat dovesti do svake čuke u gradskoj okolici! U gradu, naravno valja imati postojanu frizuru, ili biti glatko izbrijane ćele, jer će taj razorno brzi Internet dizati svaku vlas kose u zrak!
Ne prestaju prijetnje i 5G mrežom, koja će nas preplaviti kao Crveno more Egipćane, a mi s mišem u ruci ,poput Mojsija s štapom“ gospodariti tim silom nečistom !?
Sve sam prijetnje preživio, frizura mi postojana ,kao da upotrebljavam trovremenski Taft, još uvijek mi malo bržeg učitavanja za sriću triba…
Vjerujte mi, da se otvoreno plašim tog trenutka, koji će jednom ipak zakoračiti u župu Vukmanić, jer je to jednostavno slijed kojemu nema uzmaka.
Zašto se bojim? Onako, čisto egzistencionalno..Ili ću do tada , od silnih prijetnji, postati pretio, ili će biologija biti brža.
Ono- praznovjerje: Toliko je sumnjao da će to ikad doživjeti, da bolje da to ne doživi…
Surfao u miru božjem. Amen.