Skini našu aplikaciju

Slušaj i gledaj online

  • weather-image

    20C° Karlovac

  • weather-image

    20C° Duga Resa

  • weather-image

    22C° Ogulin

  • weather-image

    20C° Ozalj

  • weather-image

    19C° Slunj

Podijeli

Priča o pričama

Kad pokušam sam ući u svoj mozak, odnosno kad bih htio saznati zašto sam postupio ovako, a ne onako, uglavnom se zabijem u „vatrozid“ i ne dokučim – ništa. Pokušam i s drugim passwordom, domaći, lozinkom, ali ništa…
Radi on po svom, a kako smo on i ja sve stariji, nekako mi se čini da ga više ne mogu pratiti, da postajemo dvije cjeline, da će se netko od nas dvojice morati predati ,jer ovako dolazi do kratkih spojeva, koji ne obećavaju sklad i harmoniju…
Evo, otprilike ovako su počinjale kratke priče, koje su nam pristigle na natječaj, matične mi udruge „Književni krug“ Karlovac , a koje sam već drugu godinu, kao poglavica “Bik koji čita“ u žiriju za odabir najboljih radova. Vjerojatno ste već čuli da je ove godine poslana na naše E i ovozemaljske adrese, čak 181 priča!? Ranijih godina broj je bio oko 50, pa je ovo utrostručenje bilo i neočekivano, ali dobrodošlo.
Karantene. Izolacije, samoizolacije, učinile su da više od 150 individua (neki su slali i po dvije i više priča), sjedne za računalo i da mozgu, mašti i svemu što ideje donosi ,na volju, a baš su naš natječaj prepoznali kao priliku da ih pošalju stručnom sudu na ogled.
Korona je bila tema skoro polovice radova. Kao i sama pandemija, koja je iznjedrila nove fraze , nova pravila ponašanja, tako je i u pisanim radovima bila opisivana dosta jednolično, pa osim kvantitete nije nam nešto zapelo za oko. Tek jedna priča, o tome kako učenici doživljavaju on- line nastavu ušla je u krug pohvaljenih, a nju je, kad smo otvorili šifre, ispostavilo se, napisala – profesorica, koja je s druge strane bojišnice.
Mozak na koronarni pogon, tako smo okarakterizirali te „školske zadaće“.
Pisali su autori iz Bosne i Hercegovine, Slovenije, a najdalja točka iz koje je poslana priča je Bruxelles.
Najviše iz Zagreba, ali kad smo opet otvorili šifre, shvatili smo da je pobjednik Tomislav tek po adresi purger, a da je u stvari Slavonac, rođen u Šibeniku, koji sad obitava i radi u metropoli !?
Iako, od tri člana žirija, jedino sam ja osvjedočeni „zajebant opće prakse“, a Silvija Šesto piše puno ozbiljnije i kompleksnije stvari, dok je Magdalena Mrčela gimnazijska profesorica, i bavi se s još mnoštvo ozbiljnih stvari, i ove su godine najbolje prošle, jer su i najbolje napisane priče u kojima satira nosi temu, a iza te zafrkancije kriju se ozbiljne teme i fenomeni.
Ipak, kad sam već započeo s mozgom, da i pojasnim koliko su naša tri mozga u samo dva tjedna morala raditi na turbo pogon da sve odradimo kako valja. Naime, kad smo shvatili da smo zatrpani radovima, a da nam je Grad Karlovac dao datum dodjele nagrada vrlo brzo, isto kao i lani, kad je došlo 59 radova, valjalo je nabrusiti vijuge i čitati na mlazni pogon. Moram priznati , da sam se nakon pet popodneva i večeri, koliko mi je trebalo da sve pročitam osjećao kao miš kojeg je zatrpalo pet tona pšenice…Ono željan štiva, gladan dobrih priča, ali .brate, što je previše, previše je…
Nakon konzultacija s curama, shvatili smo da nam je istih 15 radova u krugu za nagrade, a ostalih 166 osipalo se usput. Bilo je i među njima dobrih ideja, solidno napisanih priča, ali nekako su se autori pogubili putem, pa je teško bilo pratiti što je pisac u stvari želio reći.. Primjetili smo jednu zajedničku crtu svima koji su se mučili kako priču dovesti do kakvog takvog logičkog kraja, da su pisali previše nepotrebnih rečenica, a kad nikako nije išlo , glavni junak bi često podigao ruku na sebe…
Ah, teško je biti sudac kad se ocjenjuju tokovi svijesti koje netko pokušava pretočiti u priču…
Ali, nek’ se piše ! Autori, samo pišite i šaljite, slatko je ono iščekivanje…Ako vas tješi, i svi mi članovi žirija svoje priče šaljemo na druge natječaje , tako da smo svi dio iste vojske ! Evo ,Magdalena je neki dan dobila pjesničku nagradu „Zdravko Pucak“ koja se dodjeljuje najboljim mladim pjesnicima.. Silvija i ja čekamo što će biti s natječajem iz Ozlja, ili onim „Grigor Vitez“…Pa je po onoj „ O znam kako vam je“…
Zato, se nemojte čuditi vi koji me potegnete za rukav ili na telefon kažete: E, imam dobru priču za tebe…A, ja reagiram kao Zdravko na presudu iz Osijeka, jer meni je za ovaj dio godine priča i preko glave…Moram ići jedno mjesec dana na odvikavanje..
Ovaj (O)blog, početak je terapije.