Skini našu aplikaciju

Slušaj i gledaj online

  • weather-image

    12C° Karlovac

  • weather-image

    11C° Duga Resa

  • weather-image

    11C° Ogulin

  • weather-image

    11C° Ozalj

  • weather-image

    11C° Slunj

Podijeli

Život na sjeveru

Krivudave životne staze, kćer i mene odvele su u Švedsku, na pet dana. Ona je uspješno diplomirala anglistiku i skandinavistiku, pa da provjerimo malo što Abbini zemljaci pružaju u ovoj korono shizofreničnoj situaciji.

Letenje, odnosno veze od točke A (Zagreb) do točke B ( Goteborg) i nazad, pravi su izazov i lutrija, jer letovi se otkazuju češće nego treneri u HNL-u dobivaju otkaze…

Tako smo tamo zastali i presjeli U Kopenhagenu, pa do Stockhoma i tek onda na cilj. Nazad samo preko Pariza, ali ta avantura stizanja leta za Zagreb, zaslužuje cijelu priču, a opisat ću taj doživljaj na kraju ove štorije.

U glavi mi je svirao i tutnjao razorni uvodni rif Zeppelin hita „Immigrant song“, u kojem Page &Plant dočaravaju najezdu vikinga na nove još nepokorene prostore:

Ahhh-ah-ah! Ahhh-ah-ah!

We come from the land of the ice and snow
From the midnight sun where the hot springs blow
Hammer of the gods will drive our ships to new lands
To fight the horde and sing and cry
Valhalla, I am coming

On we sweep with the threshing oar
Our only goal will be the western shore

Ahhh-ah-ah! Ahhh-ah-ah!

We come from the land of the ice and snow
From the midnight sun where the hot springs blow
How soft your fields so green can whisper tales of gore
Of how we calmed the tides of war
We are your overlords

On we sweep with the threshing oar
Our only goal will be the…

Švedska- nekad zemlja plavuša i plavušana, kao i cijeli zapadni svijet, obojila se svim mogućim bojama kože žitelja, vjera, običaja, jezika…Naših, koliko hoćeš ! Dalmatinskih restorana, konoba, bosanskih ćevabđinica, makedonskih kutaka , posvuda. ‘Oćeš kebab, tufahije, burek…A, tek svih mogućih perzijskih restorana, sirijskih, turskih, afričkih, kineskih, japanskih, filipinskih….

Čim sam na FB stavio slikovnicu iz centra grada, odmah se javilo nekoliko našijenaca iz Duge Rese i Karlovca i ponudilo pomoć, kavu, savjet… Najčešće sam imao osjećaj da sam u Balkanborgu, a ne Joteboriju, kako Geteboržani izgovaraju ime svoga grada.

Korone se ne boje ,jer maske nitko ne nosi, ali je poštuju, pa nema grupiranja po dućanima i tramvajima, a dezificijensa i upozorenja o distanci na svakom koraku.

Grad se gradi, kao da je tek izašao iz rata ili bio pogođen potresom.. Kranova i dizalica bezbroj. Niču neboderi, novi mostovi, počeli su graditi i metro, ali ima i „Vukelićevih mostova“ !? Dva ogromna stupa u centru grada, trebali su biti početak projekta panoramske žičare iznad grada. Nakon dva stupa, sve je stalo,jer kažu novi vlastodršci da je to luksuz u ova koronarna vremena, pa sad ti stupovi štrče prepušteni sami sebi, baš sablasno…Da im je Bandić, sigurno bi napravili bar poligon za bungee jumping ili nekakvu fontanu oko stupa…

Ima i nekih običaja, nama čudnih- poput obaveznog izuvanja čim kročiš u hodnik domaćina, bez obzira „čuju li se noge“, kao i gotovo ustavna stavka , nama nezamisliva, o zabrani samohvale i pretjeranog „ja ,pa ja“, stava…

Svi ovdje moraju znati švedski jezik, jer bez toga nema za „švedski stol“, odnosno nema kruha…Ona fama o socijali sve manje pali, jer nisu ni oni veslo sisali, ipak su potomci neustrašivih vikinga. Kontrole su stalne, tek rijetki ne rade ništa osim djece, koja im donose lovu za opstanak u toj uređenoj zemlji.

Bližio se dan povratka, a najveći stres bilo je tek 45 minuta vremena između slijetanja u Pariz, savladavanja svih mogućih jezičnih i svakakvih barijera na ogromnom aerodromu „ Charles de Gaulle“…Ako ne uhvatimo tu vezu, sve se komplicira maksimalno i postoji opasnost da moramo stopirat „Galske pijetlove“ koji će na ogled Dalićevoj četi u Zagrebu…Kako rekoh, korona je izmasakrirala linije i kad ti avion ode, đaba ti ona „karta je v žepu“…Recimo, ako bi letjeli u London ovih dana, to bi bio „Tour over Europe“…Prvo do Amsterdama, pa u Rigu!? Iz Latvije u London…Kao da u Karlovac iz Duge Rese putujem preko Ogulina, Slunja, Vrginmosta,, Lasinje ,pa u Jasku, Krašić, Ozalj, do Korza….

Uglavnom, jurimo mi i još petnaestak trkača s koferima…Ono što piše, krivo piše, iz razglasa ide nekakav jezik koji ni oni koji su završili fakultet ne razumiju pod milim Bogom- ništa…Kad Francuzi govore engleski, to zvuči kao kad Dalmatinci pjevaju međimurske popevke…!? Žvrlj, žmrlj, žbrlj…

Inače su nam na upit, kako da nam pomognu u toj trci s aerodromskim preponama, za 200€ ponudili vodiča kroz aerodromske labirinte, da bi na kraju ipak dobili lika lakih nogu i poznavatelja tih beskonačnih hodnika i stepenica, da nas isporuči na Gate 21, koji je luka spasa za nas koji bi put Zagreba to subotnje jutro.

Mjerili su nam temperaturu, sve ok, srećom da nisu tlak, jer teško bi u Air France pticu…

Kad smo sletjeli, nikad mi nije dr.Franjo Tuđman bio draži…Predsjedniče, evo nas… A prazna zračna luka samo nam je namignula i zavrtjela kofer na onoj traci… Bio mi je baš pun kufer letenja i hvatanja aviona…

Sjetih se i one scene iz Spielbergova hita : E.T. phone home,,,Hoooome.

Dome, sladak li si…