Kosooki

Ovaj tekst pišem svjestan ograničenog mu roka trajanja. Kad sudac po posljednji put puhne u zviždaljku, u nedjelju nešto prije 17 sati, znat ćemo kakavi su nam odnosi s Japancima. Ako pobijedimo, oni idu doma, na svoj daleki Istok. Ako mi “spušimo”, put pod noge pa u zaborav.

Ali, kako bilo da bilo, “žutih” se nećemo samo tako riješiti. Taman da, u slučaju poraza, Sanader uvede zabranu uvoza japanskih proizvoda. U stvari, to bi bio povratak u dvadeseto stoljeće, i to u prvi dio, prije nego su se “kosooki” oporavili od Hiroshime i Nagasakija. Više od pola televizora njihovo su djelo. Kamere, mobiteli, automobili i sva ta tehnička čudesa, koja su nam postala dio pokućstva, poslovnih pomagala, jednostavno su tu i bez njih bi blejali u prazno i (crno)bijelo.

Zamislite da opet gledamo utakmicu, naprimjer, protiv Australije, na TV-prijamniku “EI-Niš” ili “Čajavec” iz Banja Luke, uz neizbježni stabilizator na kojem stoji heklani tabletić! Jebote, pa imamo mi i naš “Riz”. Ako treba, pokrenut ćemo proizvodnju u Slunju! ´Ko šiša Japan i njegove tamagočije i ostale đinđe minđe …

Nemojte misliti da sijem pesimizam i malodušje. Naprotiv. Ovo je samo copranje i tzv. “pila naopako”. Kukajmo danas da bismo pjevali sutra. I živjeli u blagostanju kakvo si prosječni Japanac ne može ni zamisliti. Oni, ljudi moji, koriste 2,36 dana godišnjeg odmora, naravno, godišnje! To se kod nas da ukrasti u jednom poštenom tjednu, s kakvim praznikom, pogotovo.

Ej, čovječe, japanče, žuti brate, uspori malo. Stan´, ohani ba! Nemere to tako! Rad oslobađa, znamo. Rad je stvorio čovjeka, ali sjetite se i nekih naših izreka. Tko radi, taj i griješi. Pa je kod nas 300.000 ljudi oslobođeno tog grijeha zvanog rad. Ili oni nisu očistili svoj Istočni grijeh, pa i dalje rade k´o žuti. Ajmo se dogovoriti ovako: Mi kupujemo vaše, a vi nemojte tući naše! Ni Mirka Cro copa, ni oca Cicu i sina Niku. Duh sveti na našoj je strani!

´Ajmo vidjet´ kom´ obojci, kom´ japanci …