Kratki rukavi
Ni slutio nisam da ću svoj rođendan, koji po pravilu uvijek pada na kraju listopada, proslaviti u majici kratkih rukava, u sportskim gaćama i znojiti se noseći aranžmane prema groblju. Gotovo uvijek u ovo doba godine, svaki sunčani dan smatra se + za dar Božji. Ali, ove godine sva su pravila pala u plitku vodu. Rujan i listopad imali su sunčanih dana više nego svi ljetni mjeseci zajedno, pogotovo kolovoz, koji je pišao poput muškaraca s prostatitisom u onoj glupoj reklami za manje pišanja dok padaju golovi…
I što se zbiva kad nas vrijeme ovako iznenada pomazi i pokloni nam sve blagodati, koje niti najveći optimisti ne bi predvidjeli… Šok. Nepripremljenost. Opća klonulost, eskalacija tegoba. E, jebiga. Nikako ne valja. Štovatelji bioprognoze su u trajnom šoku. Južina, tlak, aritmije, alergije, sve. Ništa ne štima. Iz Toplane se žale, slaba im iskoristivost kapaciteta. A lani kad je zazimilo početkom listopada, radijatori hladni, opet nije valjalo. Bezobrazna zima došla je prerano. Od polovice listopada počinje sezona grijanja. Molimo atmosferu da ima u vidu te datume i da ne zbija šale s tako ozbiljnim sustavima, jer to bitno narušava poslovično dobru poslovnu harmoniju. Kukaju vulkanizeri i prodavači zimskih guma. Njihove reklame nitko ne shvaća ozbiljno. Kakve zimske gume, na cesti ima prst prašine. Krepajte pohlepnici! Kaj mislite odmah zgrnut lovu, malo morgen… A kad padne prvi snijeg, ti isti će moliti gumotehničare da ih prime preko reda, jer su jutros završili u zaleđenom jarku. Garant će biti tako. Tko na gumu na vrijeme ne misli, teške ga posljedice mogu snaći. Tako mi Durexa!
Kad nam je dobro, ovako bez najave, nije dobro. Mi se ne snalazimo u dobrome. Da je nahrupila kakva poplava ili, ne daj Bože, potres, bolje bi se snašli i to bi imalo nekakve logike. Jer mi smo naučeni samo na pizdarije, svakojakih vrsta. Brzo bi organizirali obranu, proglasili izvanredne mjere, a ako bi bilo velikih šteta, sakupili bi se nekako i pomogli nevoljnicima… A ovako kad je dobro, ne valja. Toplo vrijeme ispalo je krivo baš za sve… I za tučnjave navijača, i za ubojstva roditelja koje je počinjeno u Rijeci, za ubojstvo nedužnog čovjeka u Omišu kojega su za par tisuća kuna zatukli klinci iz susjedstva, za stravični zločin u Ðurđevcu, za ubojstvo odvjetnika i sina na Lošinju, za uhićenje Glavaša, za ispadanje Simona iz BB kuće, za Ćirinu najnoviju menopauzu u obliku četiri prvenstvena poraza, za torbu love koje je pokupila gđa Sanader, ma za sve.
A ja bi još. Kad bi barem potrajalo do 29-tog, Dana kolinja. Tada neka malo mraza, ipak bi bez veze bilo jesti čvarke na +20. O sole mio… Nu, samo nu.