Kućno kino
Ova priča ne zasniva se na stvarnim događajima, ni osobama.Sve je plod moje pokvarene mašte. Svaka sličnost sa stvarnim osobama je slučajna i nenamjerna.
Ovo “pranje ruku”, vjerujem, niste očekivali, ali zlu ne trebalo. Može se netko osjetiti prozvanim i eto mene na sudu. A to mi se baš ne da … Ide proljeće, valja se uhvatit “kresanja” živice i drugih hortikulturnih aktivnosti u sklopu akcije “Više cvijeća, manje smeća”! Kaže jedna narodna pitalica (mudra, naravno): Kakva je razlika između žene i živice? Odgovor: Nikakva. Ako ih ne “krešeš”, odu preko k susjedu!
On i ona, nazovimo ih Iva i Mara. Skladan brak već nekoliko desetljeća, djeca se poudala, poženila i odselila. Mirno teku umirovljenički dani.
– “Stara, jebate mali miš, daj pročitaj ovo” – hukne Iva, dodajući Mari žute novine.
– “Ma kaj me zajebavaš, sad će Maria Liz saznat da je ustvari kćer od …”
– “Jebale te te sapunice, oči bu´ ti ispale, vidi kaj se u stvarnom svijetu događa … Evo još jedan “hopa cupa ” video kruži okolo …” – Iva se razmahao rukama i novinama.
– “I kaj onda, možda bi i ti malo sebe snimal, vrag stari” – pjeni se Mara, ne skidajući oči s ekrana.
– “I tebe i sebe! Pa ima još vatre u nama! Je da je jednom mjesečno ili rjeđe, al´ kad se posal dela, dela se … bolje nego kad smo bili mladi!” – Iva se ne da zbuniti.
– “O, Bože mi ´prosti, kaj ću ja pod stare dane od tebe čut´!” – Mara se prekriži i pobožno pogleda prema raspelu na zidu pa uzdahnu – “Bože, oprosti mu, ne zna kaj govori, a još manje kaj čini!”
Iva je odlučan i spreman, k´o Ivica Kostelić na startu pa nastavlja:
– “Misliš da ja ne znam snimat´ s kamerom!? Još na kazeti imam snimljen seks Peronje i Cvetave!” – poentira Iva, čekajući reakciju nesuđene glumice …
Serija je završavala, slova s odjavne špice letjela su ekranom, a Mara je sad bila spremna za nastavak pregovora. Namrštila je čelo, popravila frizuru i mekog glasa prozborila:
– “Ti bi bil´ bik Peronja, a ja da budem Cvetava?”
– “Ma to sam snimil za probu, onako iz zajebancije.”
– “A ovo?”
– “Stara, krepat ćemo, a niš´ ne bu ostalo iza nas, samo ova žuta slika s vjenčanja!”
Marin otpor vidno je oslabio. Ustala je i malo se ogledavala u “špeglju” pa nastavila s ispipavanjem pulsa svog muža, za kojeg nije ni pretpostavljala da u sebi krije takve talente. Ako je dobro shvatila, on bi bio ne samo kamerman već i redatelj, scenarist, glavni glumac, producent i hm … osvjetljivač. To joj nije bilo jasno …
– “E, je l´ ta kamera snima po mraku?”
– “Pa nismo šišmiši, jebiga! Svjetla mora bit´!”
– “Mene je sram!” – Mara je opet bila korak do odustajanja od projekta.
– “Ajd´ k vragu, snimaj koga ´oćeš, ja pred kameru gola ne idem! I Amen!”
Iva je, računajući s takvim razvojem situacije, posegnuo za planom B. Zaključao je vrata, otišao do police s video kazetama, uzeo onu s natpisom “Spremanje zimnice”, gurnuo u video i stisnuo “play” … Umjesto tegli s paprikom, ekran su preplavili njih dvije i njih dvojica, već u žestokoj akciji … Mara je pružala otpor još kratko vrijeme pa je Iva “Špiljberg”, kako se kasnije od milja nazivao, sproveo svoj paklemski naum u djelo. Ni rolete nisu navukli …
Happy end:
Snimka je trajala čak 5 minuta više od zna se koje. Bara je bila vrlo zadovoljna. Cijeli život je potajno maštala o tome da postane glumica. I evo kako se sve može, samo ako se hoće. I živjeli su još dugo i sretno, gledajući unuke kako rastu. Jedina briga bila im je da unuci u igri ne “nabasaju” na kazetu označenu kao “Aerobik za sve”.
The end.