Kukičanje

Pa da mi je dolinom smrti proći, zla se ne bojim…Znamo taj psalam, znamo i nastavak priče. Meni koji imam sve sakramente i solidno baratam materijom, taj prolazak ne bi trebao biti problem. Znam da On me čuva, Palicu ima, mogu kroz tu dolinu kročiti polako i sigurno. Čak ako se radi i o Dolini smrti, koja je geografski pojam što postoji u Kaliforniji u pustinji Mojave, može se do nje doći, pa je uz dosta kondicije ili goriva i proći. Vjerojatno postoje i valjani putokazi koji upućuju na pravac kuda valja poći i gdje dati žmigavac.
Lako tako. Ali , da je meni kroz Kukiće proći…E, to je već malo teža misija!?
Kukići.
To je mjesto koje ima status Atlantide ili Nigdjezemske. Mjesto koje je ničim izazvano uskrsnulo na tablama koje su postavljene na novoj obilaznici koja vodi iz Karlovca u Cerovac Vukmanićki, pa prije uključenja na staru dobru D-1 u Cerovcu, ošamare vas ti „Kukići“ u društvu s Cerovcem u koji se zaista ulazi.
Turanj, koji je najviše stenjao dok se obilaznica nije sagradila i otvorila, sad je s nje nestao i nema ga ni u tragovima !? Na početku ceste vozače se upućuje na Švarču (koju,ima ih 4) i Mostanje. Turnja nigdje, Isto tako na silasku , Cerovac i famozni Kukići. Turnju ni traga, a kamoli putokaza. Valjda je u kazni …
Otkud sad ti Kukići, kao mjesto u koje se može doći silaskom s obilaznice, tobož Turanjske !?
Dao bi’ sto Amerika i pola Doline smrti da saznam kojem birokratu se ukazao taj fantomski zaselak, kojeg nema ni na jednoj karti , osim onih vojnih specijalki, a ne ,neki drugi dio Cerovca – primjerice Miljuši, Milivojevići, Škrtići, pa i cijela Slunjska brda. Vodi cesta i u Jurkoviće, Sabljariće, Lisce, ali u Kukiće, brate mili – ne!
Ako sam dobro vidio u cijelom Cerovcu ima tek jedan stanovnik s prezimenom Kukić, koji k tome i ne živi na području gdje su nekad , podvlačim nekad, taj dio uspona na Slunjska brda zvali Kukići. Dakle u osobnoj iskaznici nema nikoga tko je prijavljen na bilo kojem kućnom broju ispred kojeg piše – Kukići !
Znam, cendram. Znam, cjepidlačim. Možda i ne bih, ali ta „tablovska književnost“ me baš iritira. Kao čovjeka Homo sapiensa i kao čovjeka od pera.
Kako će netko tko na tablu mjesta napiše na ulazu u selo : Cerovac Vukmanićki, a s druge strane ceste „ Cerovac Vukmanički“, biti mjerodavan da uputi putnika namjernika na pravi put, ako ga obično tvrdo i meko č i ć tako muće..Ili ipak muče.
Nema tih Kukića ni u modernim GPS sustavima, nema ih u stvarnom životu, jer ne postoji tabla na ulazu u selo, zaseok, jednostavno – no Kukića i točka.
Ne znam, možda da Kuka i njegovi planinari i spelolozi poduzmu nešto i upute se u ekspediciju pronalaska tog tajanstvenog i misterioznog mjesta. Svi glave skup, pa u potražnu akciju „U potrazi za izgubljenim Kukićima 2024“!?
Ako nađu taj lokalitet, svaka im čast! Lako otkriti Grand Pajaten, Chimboratzo . Jesu daleko i visoko , ali bar postoje.
Možda angažirati studente arheologije, tko zna gdje se kriju ti Kukići i kakav ih sloj nečega pokriva. Ako piše na tabli, znači trag je legitiman…Dobro, pisalo je i nešto drugo ,pa su se neki zaletjeli..
Dok se ova misterija ne riješi, odlučio sam upisati tečaj kukičanja. Vjerujem da ću, kad ovladam tom vještinom biti bar mrvicu bliže rješenju ove zakukičane zavrzlame.
Da je meni kroz Kukiće proći…