Kume, izgore ti kesa!

Moram priznati da se ovih dana baš naslađujem trakavicom oko svadbe Ive -tenisačice bivše i “odvjetničkog ureda” Cetinski-Nobilo, oko repova i navodnih dugova proizašlih iz domovinskog pira na Cmroku.

Za neupućene, Iva se glamurozno udala, kamere su zujale, škljocalo se do besvijesti, Josipa Lisac pjevala je “Ave Mariu” u crkvi, faca s tevea aranžirao je cvijećem sve prostore po kojima su kročile noge mladenaca i uzvanika, nema medija koji nije bar malo popratio ovaj glamurozni događaj… A nakon toga, kad je mlada skinula skupe cipelice s nabreklih trudničkih nogu, a odabranik srca njenog utonuo u san mladoženje pravednika, uslijedile su… pizdarije!

Najprije žuti, a potom i, tobože, ozbiljni tisak, zabilježili su vapaj gospodične Nobilo, koja se predstavlja kao manager Tonija Cetinskog, da su novopečeni supružnici lagano zaboravili platiti dogovorenu svotu za nastup našeg trenutno najjačeg pjevača na toj svadbenoj veselici…
– Ma nisam lud popušiti tu lovu – vjerojatno zaključuje Tony, koji se baš ovih dana došao zahvaliti magistru Zankiju na Roganac, što ga je oslobodio poroka pušenja – cigareta!
Puca se i dalje iz jakih kalibara… Mladenci kažu da su platili onoliko koliko je Tony zaradio, a mala od fiškala tvrdi da tako nije dogovoreno i da će hrvatsko sudište svjedočiti još jednom (bespotrebnom) predmetu… I sad ja sjedim i razmišljam.

Cijena koja je dogovorena za taj nastup iznosi 15.000 Eura. U našim novcima: trideset ´iljada maraka, znači, preko sto tisuća kuna. Matematika kaže da je to deset tisuća po satu, ako pjevač pjeva cijelu svadbu – od osam navečer do šest ujutro. Ista matematika, ako se prevede u svijet običnih smrtnika, što za instrumentima, što u vjenčanici, govori da ta predstava košta od minimalnih pet, do maksimalnih deset tisućica. Kuna, naravno. Isplata – solarna. I tu dajem za pravo Ivi Majoli. Kako stvari stoje, čini se da je Tony otpjevao svoj klasični koncertni repertoar plus “Večeras je naša fešta” i pokoji splet dalmatinsko-istarsko-hercegovačkih poskočica… I naravo, zvijezda je rekla – to je to, dalje nastavlja band, provjereni gažeri koji su naučili tamburati do besvijesti.

Shvaćam da jedna takva veselica mora imati ime, koje će dati glamuroznost i nivo. Jasno da Ivi Majoli na svadbi ne mogu svirati “Iva i Coja”, “Kocka šećera” ili “Tip top band”… Iako bih dao ruku i nogu u vatru da bi gosti možda i više plesali i feštali, nego uz estradne macane, kojima je pjevanje na svadbi ionako nešto kao protuprirodni blud. Svi oni izjavljuju da to rade samo dobrim prijateljima, rodbini… Taj vid zarade njima više nije potreban, to su oni “prevazišli” itd. Ali, ako će nastup popratiti Glorija, Mila, Ella, Stars, Klik, Playboy, Exkluziv, Exploziv, Kupusov list, Red carpet, Radio Mileva… To je onda prigoda kakva se ne propušta. Makar kasnije bilo repova oko plaćanja i tračeva svih vrsta. Glavno da se piše i čuje za mene, razmišljaju estradni trudbenici, vječito gladni medija.
– Ma, napiši bilo šta, popljuj me, ali stavi moju sliku pokraj teksta! – tako je zborio Milić Vukašinović dok su ga kritičari čerečili po “Ðuboksu” i “Poletu”.

I zato ja mislim da tu nitko nikome nije dužan. Da ste se bolje dogovorili, lakše bi se ujutro raskusurali, a ne ovako. Uostalom, postoji jedna tvrdnja koja glasi: Nekada su se većinom glazbom bavili Cigani. Onda je nekako ponestalo njih, pa su se toga prihvatili i svi ostali. Međutim, ciganski su običaji ostali i dalje na snazi – Zajebi koga god možeš i stigneš! Zbog ovoga se Romi ne bi trebali ljutiti, znaju o čemu ja zborim…

– Ej, Tony, jel´ može ona: “Da Bog da se i ti udala, al´ ne za mene već za drugoga!”