Ovo malo groblje, smješteno između gore Lipnik i kanjona rijeke Kupe ne može se naći na fotografijama, o njemu nema napisanih tekstova, njegovih fotografija nema po internetu, po njemu ne šeću ni gradonačelnici, ni načelnici, a ni novinari, s njega se na blagdan Svih svetih sigurno neće javiti televizijski reporteri da bi naciji objavili kako je danas dan kad palimo svijeće i sjećamo se onih koji nisu s nama.
To je jedno tako tiho groblje, lišeno modernog "štiha". Nema tu kulira i grandioznih spomenika, nema gužve jer je ni ne može biti. Dva ulaza u groblje, dvije drvene ograde oko kojih se obavija bršljan i jedan bor dočekat će svakog i ispričati priču o mjestu na kojem i danas stoji kapelica Svetog Petra iz 17. stoljeća. Naravno, zapuštena i oronula, s krovićem koji vapi za obnovom. Te kapelice, baš kao i groblja, ne može se pronaći u popisu sakralne kulturne baštine. Baš kao ni grobove iz 18. stoljeća od kojih je neke već poodavno sakrila trava.
Na tom groblju je tako i grob stare Magde koja je baš u studenom 1913. ovdje i pokopana, gospodina pokopanog davne 1880. i neke jer je ovaj zadnji broj s kamene ploče izbrisao zub vremena, naći ćete grob supružnika čija su djeca otišla u Ameriku i obećala im da će "kad zatrube trube sudnjeg dana i oni biti s njima". Ima tu i malih grobova, očito dječjih, danas tek humaka preko kojih površan netko može zakoračiti ne razmišljajući da tu, dolje, 2 metra ispod leže nečije kosti.
Pronaći će se ovdje i ostaci starih nadgrobnih spomenika iz 19. stoljeća, a tu je i grob sigurno najpoznatijeg liječnika ovog kraja doktora Franje Kanižaja. Nažalost zapušten, bez nadgrobne ploče, tek s travom ispod koje počiva čovjek kojem je cijeli kraj hrlio po lijek.
Naš slušatelj J.Kranjčev skrenuo nam je pozornost na ovo groblje.
Sunce današnjeg blagdana obasjalo je groblje u Kunićima Ribničkim. Oni koji su još živi na grobove svojih preminulih donijeli su cvijeće i lampione, a mnogi su grobovi i danas na ovom groblju ostali prazni. Nitko ih nije pohodio, davno su pali u zaborav. Njihovi drveni križevi poodavno su propali, otpali, napravljeni od dva tanka, obla drveta koje sunce, vjetar, kiša i snijeg nemilosrdno tuku.
I za one koji vjeruju da smrt nije kraj, groblja su tek usputne stanice do uskrsnuća, rekao je netko mudar.
-Samo da vidim dal oni lampaši još su upaljeni, reći će na kraju priče gospođa s njenog početka. Provjerit će je li cvijeće na mjestu, gore li lampioni, pa drhtavom rukom učiniti znak križa nad grobom koji je posjetila. Do neke druge prilike.