Kupa

Kažu da se sve vezano za formiranje osobnosti, karaktera i još koječeg formira u prvim godinama života. Nisam o tome nešto osobito razmišljao, jer imao sam baš sretno djetinjstvo i za sve nedaće koje sam u životu pregrmio ne mogu uprti prst u onu formativnu fazu i reći- e to je zbog ovog ili onog.
Odgoj je bio strog i znala su se pravila igre. Od malena dobivao sam razne zadatke, pa radne navike nikad nisu bile problem, a kojekakvi plavi telefoni i druge izmišljotine nisu postojale.. U ostalom, tamo gdje sam ja odrastao, telefon su imali samo u pošti i nekoliko drukera koji su cinkali miliciji susjede, što sam tek kasnije shvatio.
Jedno saznanje ipak me vraća u doba prije školskih klupa i tek nedavno sam došao do zaključka da su mnoge moje životne i poslovne staze zacrtane dok još nisam niti čitao niti pisao.

Radi se o rijeci – Kupi.

Većinu svojih kupanja provodio sam na najbližoj nam Korani. Već četvrt stoljeća radim na „Mrežnici“ uz Mrežnicu, okupao sam se u njoj valjda samo jednom, sram me bilo. Dobra mi je po tome najgora, jer dobacio sam tek do bazena u Lešću, pored nje.

Eh, Kupa.
U njoj se okupah tek jednom, kad smo mi „Šuvarovci“ nakon drugog razreda oproštajnu feštu napravili u Ozlju podno Munjare. Ali Kupa me zapratila još dok je Zambata igrao u Dinamu, a prati me vjerno do dana današnjeg, točnije – ja nju.

Moj tata stolar prije nego se uputio u Njemačku nekoliko godina radio je mlinove, one stare dobre koji su redom bili smješteni uz Kupu. Kako se to radilo tjednima, tata je boravio par tjedana, ponekad i mjesec, dva na gradilištu i nije često dolazio doma. Zato je mama dolazila k njemu za vikend, a često bi mene odjenula u bolju robicu, pa ajmo k ćaći !
Najdalje što pamtim je boravak u Mišincima, kod Jurova, na granici sa Slovenijom. Vodila me majka i u Donju Rečicu gdje je gradio Penićev mlin, koji je i dan danas u funkciji !
Meni je sve to bilo zanimljivo, a mama je govorila da sam bio zahvalan suputnik, bez velikog „izvoljevanja“. Ostalo mi u sjećanju kako me fascinirala ta velika i moćna voda, puno jača od našeg potoka Trebinja gdje smo lovili žabe i tamanili punoglavce.

Dakle, Kupa.

Probao sam za jednog ovoljetnog kupanja na Korani pobrojati sva mjesta i događaje koji su me vodili na Kupu, preko nje i blizu nje….Spisak je fascinantan:

Najdalje od Karlovca dobacio sam u Blaževce podno Lukovdola gdje smo svirali nekakvu feštu, a na tom su mjestu kako je moj Joža Petrak rekao Hrvatska i Slovenija najjače povezane i to čeličnom sajlom koja je ostala iza nekadašnje skele !?

Onda u Kasunima i Vinici, gdje sam od 1999. do 2017 vodio jedno 16 puta manifestaciju „Miss Kupe Kolpe“.
Svirka u Pravutini, na istom mjestu vođenje dočeka nove godine , pa opet jedno desetak vođenja festivala pjevača amatera „Raspjevani Brod“ u Jurovskom brodu, a i tamo sam zasvirao 2008.
Kam?? U Kamanje, pa tako godinama za njihovu feštu.. Najavljivao tamo Stavrosa, Pejakovića, Ivu i Coju, Đimija Stanića, pjevao s Pršom, nasvirao se do sita…
Kupu ne jednom pregazio na putu u Vivodinu, gdje sam odavno „domaća životinja“, jednako kao u Vrhovcu gdje su „Stare seoske igre“ i nezaboravna Martinja.

Ozalj i ja u ljubavi smo u svim verzijama . Moderator dana grada, Ozaljske sportske igre, Maskenbal, a nedaleko u Mirkopolju nekoliko mjeseci branio sam Hrvatsku. Na Starom gradu sam lijepe novce zaradio konobareći, a na isto mjesto pobjednički sam se vratio prošle godine, kao osvajač prve nagrade za kratku priču u natječaju ¨Moje drago srece¨¨!

Na Kupi sam u odori od 1991. do 1994 bio na Velikoj Jelsi, Selcu, Orlovcu, Gradcu…

U Brodarcima sam vodio natjecanje u skokovima žaba!? Prvo i zadnje takvo natjecanje, čini mi se 1998.

Na Dubovcu je bezbroj lopti odnijela Kupa za vrijeme „Žajinog“ noćnog malonogometnog turnira. Od Radio Karlovca do Kupe može se dobaciti kamen, a u Tempu imah promociju knjige , u „Crnom mačku“ najluđe Martinje, dok u Ziggiju igrao puno kvizova.

Od „Cesarice“ na Drežniku do Kupe ima stotinjak metara, a na samom mostu ima me prilikom potezanja štrika prije krijesa za Ivanje.
Brođani -vodio prvi plov Žitne lađe, u Rečici maskenbale, kobasijade, Martinja, Rečičke ljetne večeri u Koritinji „Kobasirijadu“, u Šiljaviću predizborne skupove, kao i u Donjem Mekušju , a nizvodno Kupske ljetne večeri u Pisarovini i feštu s najjačim nazivom, koji meni odlično paše da završim ovu priču- susret neženja i potencijalnih mladenki u Pokupskom pod šifrom: „Na Kupi me pokupi“!

Ja sam očito još te 1967. u Mišincima po kupio taj njezin virus, koji tako dobro čini mome zdravlju!

Bolje Colapis , nego – kolaps!