Kvisko

Nakon dosta vremena odigrao sam jedan pub kviz. Otkako je taj vid mozganja i zabave preplavio Hrvatsku , nekako mi se čini da se ništa pozitivnije i nije dogodilo na ovim prostorima.
Moji argumenti ZA ovaj vid zabave i druženja :

U ekipi si koju si sam odabrao ili su oni odabrali tebe – dakle nema nedoumica kao u politici i sličnim grupacijama, gdje se oči vade ako netko zauzme više mjesto na listi ili u konačnici dohvati vijećnićku ili bilo kakvu stolicu koja donosi razne privilegije i benefite.
Igra se timski, ono ¨glave skup¨¨, pa se uglavnom dođe do rješenje- točnog ili ne, nema veze, demokratski se dogovorilo.

Svaki kviz je izlazak, a znamo da danas ekrani svih vrsta nude ¨zabavu i razbibrigu¨ u četiri zida i pomalo od homo sapiensa čine homo sjediensa koji se drži svoje pećine i ni s kim ne komunicira, pa čak ni s članovima obitelji, jer svatko ima svoj ekran pred sobom. Čak i Netflix se gleda odvojeno.
Čisti separatizam i otuđenje.

Mene osobno od pub kvizova je odvojilo to što se u lokalima gdje se igra- puši i to na najjače. Ako pridodamo i jako glasnu muziku koja trešti kako se ne bi čulo dogovaranje ekipa, eto nevolje za nepušače poput mene , ali i za lika koji ne voli da ga se tare muzikom koja mi nije po ćeifu…
Jednostavno sam shvatio da mi mozak ne radi kako valja…Štoviše, mučio se s osnovnim postavkama, dim zamagli ekran s pitanjima i slikama, galama na najjače, a ja gospodin u godinama…

Kviz koji sam nakon dosta vremena izostanaka igrao bio je memorijal za tragično stradalog Marina Kundića koji je i sam bio istaknuta pojava na karlovačkoj pub kviz sceni.
Razlog da kao povratnik u staro jato uletim u ekipu ¨Maca Maradona¨ je bio i to što sam tjedan dana ranije s Željkom i Mojcom iz Književnog kruga gostovao kod udruge Frendofon koju vodi upravo Marinova udovica Jasmina.
Kod njih je bilo odlično, bez obzira što djeca s teškoćama u razvoju nisu sve razumjela što su ona teta i dva stričeka čitala, osjetila se međusobna dobra vibracija, a to je nešto što raduje!
Drugi razlog bio je to što se kviz igrao na otvorenom, ispred Ziggyja, a u našoj ekipi nitko ne puši, pa je zraka bilo na bacanje.
Odličan odaziv ekipa, sredstva koja su skupljena jako će dobro doći Para tae kwon do klubu koji odnedavno djeluje, a ime mu govori tko je ciljana skupina…

Zadovoljstvo i sreća na kraju večeri bili su emocije koje sam osjećao, a takvo što mi je , uostalom i neurolog prepisao.
Znamo da je život kviz u kojem ima puno prepreka, pitanja, ponuda, lovaca i zamki.
Malo provjetravanja mozga uvijek dobro dođe, pa će nam lakše i ova najnovija svjetska globalna kriza pasti na želudac uz malo druženja i pub kviza.

Do vraga i svaka ratna, nuklearna ili kakva već kriza, daj nam igara i kviza!