Lajavci

Desant na New York, koji je izveo venezuelanski predsjednik Hugo Chavez, bio je jedan od rijetkih događaja koji su izmamili osmijeh na licima čeljadi širom svijeta. Raja je već umorna od svakojakih afera, tragedija i zla svake vrste, koja se svakodnevno serviraju putem medija.

Eto, došao jedan obični Hugo i raspalio po najmoćnijem čovjeku na svijetu, kao po bespomoćnom balavcu, čiji je tata ostario pa ga više nije u stanju braniti! I to u njegovom dvorištu. S ponistre se vidi Bijela kuća, a Hugo puca po Bushu mlađem iz svih oružja. Proglasio ga Sotonom, alkoholičarom, nespretnim biciklistom, diktatorom, razmaženim tatinim sinekom, itd., itd. Hugo rek´o i nikome ništa. Zaključili savjetnici i ostali administratori da je bolje ne reagirati. Pusti benu nek´ laje, ako reagiramo, znači da nas smeta. Ovako, pas laje, karavane uz East river prolaze …

Mene je taj istup i Chavezov nastup podsjetio na jednu priču, koju su nam stariji znali pričati za vrijeme perušanja kukuruza ili čijanja perja. Kako su se ti poslovi radili isključivo ručno, vremena je bilo napretek, a valjalo je nekako zabaviti klince, kojima se to baš i nije dalo raditi …

U jednom je selu (na brdovitom Balkanu, naravno) živio starac po imenu Šima.
Kao mladić ostao je sam u svojoj trošnoj kućici, boreći se spojiti kraj s krajem na ono malo škrte zemlje. Bog ga nije baš obdario srećom, a svi su ga smatrali malo čudnim pa i pomalo ludim. On je, u stvari, bio neprilagođen, kako bi to danas rekli. Gledao je svoja posla, a, iako je znao sve što se u selu zbiva, kao mladić nije se upuštao u rasprave i tračeve. Upijao je sve, a svoje je mišljenje držao u svojoj raskuštranoj glavi.

Jednako kao i selo, mislila je i regrutna komisija, koja ga je proglasila nesposobnim za vojsku, što Šimi nije baš teško palo. Uskoro se zaratilo pa je netko u partizane, netko u “učitelje”, domobrane, a Šima je ostao doma. Hitler, Tito i ekipa nisu ga zanimali. Kako je bio samac, neženja – njemu je rat u stvari dobro došao! Mlade žene često nisu mogle dočekati povratak svojih ratnika pa je tiho i samozatajno njihove potrebe obavljao – Šima. On je bio savršen izbor. Šutio je i radio. I svi zadovolj(e)ni. Kako je rat odmicao, udovica je bilo sve više pa je Šima imao pune ruke posla. Poneka bi svekrva nešto i posumnjala, ali brzo bi odmahnule rukom, mrmljajući si u bradu:
– Bože mi oprosti, kaj svašta mi pada na pamet, Šima ni za niš´!
A ljuto su se varale. Šima je nosio robu palih boraca, dobro su ga hranile, pazile i zajedno s njim čuvale tajne.

Rat je završio, poraće je bilo teško i olovno, ali Šima je nekako životario. Posla bi se uvijek našlo … Kad su ga stisle godine, sve je manje jeo, a sve više pio sve što mu je došlo pod ruku. Zapustio se pa je selo konačno dočekalo da vide kako propada iz dana u dan. Od nekad šutljivog mladića, postao je cinični neobrijanac, koji svima ima nešto za skresati u brk. On je sve znao o svakome. U lokalnoj birtiji danima su ga častili pivom, samo da ne laje i njihove tajne odaje.

Jedino mu se nikad nije omaklo ni jedno priznanje o njegovoj prošlosti i akcijama po sjenicima i krevetima. A sve drugo je znao – tko je čiji “fajčuk”, tko je kome ostao dužan novac, tko je čiju među preorao, kome iz Amerike šalju novce, tko je cinkao ustaše i domobrane komunistima, tko broji ljude na misi pa javlja Miliciji koliko ih ide u crkvu i kaj “pop” prodiče, itd. … Svoju “kazanovsku” prošlost servirao je u rijetkim trenucima, kad bi ga lokalna balavurdija grubo ispraćala na putu od birtije do doma. Šima bi teturao cestom, klateći se “od grabe do grabe”, a klinci bi vikali: “Ide Šima, pijan se klima!” He, he, he – cerekali bi se klipani, usput ga gađajući opušcima cigareta … Šima bi im tada redovito odgovarao: “Dok je mlađi bio Šima, j..o vam je mater svima!” Na to bi se derišta još jače smijala niti ne sluteći da Šima govori istinu.

Kao i Chavez u New Yorku, koji je Bushu skresao u brk sve što misli i zna o njemu, tako je onomad Šima izbacivao informacije iz sebe, bez brige i pameti. Kaj nam pak moreju – zapjevali bi u glas, da su se bar jednom u životu sreli. Lajavci su to koje se ne isplati cijepiti. Bijes je njihova furka.