Liječenje ove bolesti je nemoguće, no moguće je Leoni omogućiti kvalitetniji život. Odličnu kućnu njegu, ljubav i brigu roditelja ima, no novaca, kao i u većini hrvatskih priča, nedostaje. Riječ je o doista malih 17 tisuća kuna koliko je potrebno da se ovoj djevojčici nabave nova kolica, krevet, antidekubitalni madrac, kaže nam mama Anamarija Bobinac.
A priča o Leoni počela je u studenom 2010. godine, 21. u mjesecu u 2 ujutro, kad je na svijet došla prekrasna djevojčica.
Leona je bila beba iz "priče", rođena u 40. tjednu trudnoće, s odličnim apgarom, uobičajenom težinom i dužinom prvo dijete mami Anamariji. Samo 2 tjedna nakon rođenja, Leona se počela čudno ponašati, kolutala je očima, trzala nogicama i rukicama. Pedijatrica je mamu smirivala kazavši joj da je sve u redu, no nakon 2 mjeseca neprestanih napada beba je završila u bolnici. Nakon brojnih pregleda, roditelji su doživjeli šok. Njihovoj je curici dijagnosticirana epilepsija. Napadi su je, kaže majka, "ubijali" iz dana u dan, a onda je uslijedilo jutro kad se Leona više nije mogla ni nasmijati. Ponovni odlazak u bolnicu i "kljukanje" lijekovima, a tada je uslijedila i konačna dijagnoza: maligna parcijalna migrirajuća epilepsija! Riječ je bolesti koja je otporna na sve moguće epileptike i uzrokuje atrofiju mozga.
– Bio je to šok za sve nas, tim više što su nam liječnici rekli da je Leona tek drugo dijete u Hrvatskoj s tom dijagnozom, a prvi je dječak iz Zaprešića. Objasnili su nam da ta djeca umiru do druge godine života, kaže mama Anamarija za Radio Mrežnicu koja ima i status roditelja-njegovatelja i uz svoju je curicu 24 sata na dan.
Leona je ipak, uz silnu ljubav i skrb doživjela treći rođendan i hrabro iz dana u dan ide dalje. Ona ne može samostalno sjediti, kretati se jer je potpuno nepokretna, ne govori, hrani se na sondu i trebaju joj aspiracije sekreta te povremeno kisik.
Ova hrabra majka dodaje da je svoj životni poziv shvatila apsolutno pozitivno. – Kao što drugi roditelji sa svojom djecom odlaze u šetnju, tako i ja svoju Leonu vodim u kolicima. Ona je za mene skroz obična, mene ne "dira" ako vidim zdravu djecu. Ja sam se na Leonu navikla i ona je za mene zdrava, objašnjava nam.
Iako Leona ne može govoriti, ona osjeća. Najviše se voli nositi, a kad je u majčinom krilu i kad se mazi, tu i tamo se osmjehne, odaje nam mama.
Hranjena ljubavlju, Leona raste i sa svoje 3 godine već ima 18 kilograma. No, postojeća kolica postala su joj premala. – Njoj su sad potrebna nova kolica, odgovarajući krevet i antidekubitalni madrac, kaže mama, pa dodaje da je od HZZO-a dobila doznaku od 9 tisuća kuna za kolica, no za sve joj je potrebno još 17 tisuća.
Zato je pokrenuta humanitarna akcija tijekom cijelog prosinca u kojoj se žele skupiti sredstva za malu Leonu. Bit će održana i dva koncerta, jedan 17. prosinca u karlovačkoj Gradskoj knjižnici, a drugi 23. prosinca u Dugoj Resi.
Na Facebooku je pokrenuta i stranica "Leona Lavica" na kojoj se može pronaći više detalja.
Ukoliko je i vas ova priča "takla", u mjesecu darivanja slobodni ste darovati koju kunu za ovu divnu djevojčicu i omogućiti joj kvalitetniji život uz neizlječivu bolest.