Listonoša

Zgubimir Mlatimudanović lik je iz moje mašte, opisan u (o)blogu ‘KALA-dHondt’. Zgubimir je za prošlih parlamentarnih izbora utjelovio svu vojsku izbornih gubitnika, koji se za svake izbore bude iz sna pa krpaju liste i jurišaju na fotelje, pozicije, moć i slavu. Rezultat je izvjesniji od raspleta u HNL-u. Dinamu naslov, ostalima mrvice. Ipak, ni broj glasova, koji se kreće između 1 i 11, ne ubija u njima želju i potrebu da se opet uguraju u političku arenu i bar dva tjedna imaju dojam da su važni i jedinstveni.

Iako je moj Zgubimir izmišljena persona, između skoro 6000 imena i prezimena svakako će biti većina. Naravno, ona većina koja se smjestila duboko i daleko ispod izbornog praga, koji će ostati nedostižna razina i vječito previsoko podignuta ljestvica. Taj kolopet ‘ispodpražnih’ kandidata tamo će ostati sve do iduće prigode, kad će, kao mlade zmijice, ispuzati ispod praga u dvorište i opet pokušati… Citiram sam sebe: Što je to u ljudskom biću, što ga tjera prema piću?! Ili ona cajka: Šta je to u tvojim venama, da te vuče tuđim ženama?! Ja ću prisnažiti s vlastitom umotvorinom: Zašto oni koji nemaju tri čiste, svakih izbora jurišaju na liste!?

Zgubimir se ushodao po sobi, uzdiše, češka se po proćelavoj glavi, malo zastane pa zapiše nešto u svoj bločić, koji je ukrao konobarici Bibi. Svako malo motri svoj lik u ogledalu i traži nabolji kut za ‘milenijsku’ fotografiju, koju misli staviti na plakat. Podiže podbradak i važno mršti čelo. Sam sebi je lijep i neodoljiv. Općina će konačno imati načelnika koji plijeni pojavom i znanjem. To bi mogao bit dobar slogan: Pamet, ljepota, upornost, dobrota – u nove pobjede sa Zgubimirom! U prostoriju ulazi njegova zakonita supruga, vječita mu oporba u svemu, ali i neprikosnovena glasnogovornica obitelji. Kad pobijedi i postane načelnik, odmah će nju imenovati pročelnicom i, naravno, glasnogovornicom. Usput će se i razvesti od nje, kako bi ušićario kakav stančić za sebe. Zna on kako su to neki već iskemijali pa nastavili trošiti državne resurse, a svoju sada izvanbračnu družicu ‘trošiti’ kao i prije – znači jednom u tri mjeseca. Takav je i sad dogovor – u tjelesnu koaliciju i interaktivnu međusobnu involvaciju stupaju po jednom u aktualnom godišnjem dobu. Tako Zgubimira žena od milja zove Vivaldi, a on misli da je to nekakav opaki talijanski zavodnik, poput Casanove, recimo. Nedavno mu je rekla kako će uskoro postati Djed Mraz, te imati ‘pripust’ jednom godišnje. Termin po izboru, ne mora biti blagdan…

– Muči te nešto Zgubimire?

– Sastavljam listu za Vijeće pa nikako skupiti dovoljno kandidata. Treba mi još tri. Zovem, zivkam, pa ne ide… Jedni su se obećali hadezeju, drugi esdepeju, jedni nekom drugom. Morat ću stavit tebe i maloga, on je punoljetan, a i baku, nema veze kaj ne čuje i ima umjetan kuk, glavno da popuni brojno stanje…

– E, ne’š. Imaš ti koga metat’. Tko će to kontrolirat’? Metni pokojnog ujaka, strikana i njegovu mamu. Zakaj ne bi sad živi malo glasovali za mrtve, kad su do sada i mrtvi glasovali za žive?! To se zove ‘politički salto mortale’, čitala ja… Sad ću ti ja sve napisat, i adrese i sve. Kol’ko ono OIB ima brojki?

– Valjda 11.

– Starci, kaj imate jutarnji brifing? – u sobu se dovuče sinko, sav pospan i krmeljav.

– Kad si već tu, da te pitam nešto. Kaj najviše muči vas mlade, da uvrstim u predizborna obećanja i program?

– Treba proširit’ internetsku mrežu, pojačat’ brzinu, otvorit’ klub za mlade, uvest’ WI–FI…

– Prvo treba proširit cestu za groblje pa onda taj tvoj ‘intranet’…

– Stari, jesi konj! Ne širi se to bagerom, nego…

– O kej, napiši mi na papir, a sad uzmi moj ‘Zenit’ pa me slikaj za plakat’.

– Ne treba, imam ja tvoju sliku na fejsu pa ću te malo retuširat’ da ličiš na čovjeka. Nisu ovi izbori audicija za klauna, nego ozbiljna radnja.

– Tko će bit’ nositelj liste? – pita Ona, a odgovor već zna…

– Zna se, ja valjda. Pa tko svake dvije godine skuplja potpise, zamjera se ljudima i pokušava uć’ u Sabor, Vijeće, Europski parlament…

– Ti više ne moreš nosit’ vriću cimenta dvajs’t metri, da bi mogao nositi cijelu listu… O, Bože, oprosti mu, ne zna što čini…

– Ne širi defektizam i malosrčanost u ova složena vremena!

– Veli se defetizam i malodušnost.

– Veli se da ja idem predat listu u Povjerenstvo, a ti ispeglaj ono moje odijelo i vidi jesu moljci pokrepali, na zadnje izbore sav sam smrdil po naftalinu, a rupe na sakou sakrival sam fasciklinom.

– Kupit’ će ti Općina novo odijelo kad pobijediš, he, he.

– Ako prestaneš srat’, dobit’ ćeš krug po selu u službenoj limuzini!

– Ne mlati. Mlatimudanoviću. Na čelu ti piše: načelnička fotelja uvijek ti zbriše!

Svaka sličnost sa stvarnim događajima i osobama je slučajna i nenamjerna. Ako trebate pomoć pri nošenju liste, zovite Šimuna ili još bolje – Vedrana!