Ljetna haiku proza
Na + 39/40 čovjek ima pravo blago ‘prolupati & prošvikati’. Kuha vani, kuha u nama, ovaj dio svijeta stenje pod vrućinama, ‘kakve ni najstariji stanovnici ne pamte’… Pa, evo malo prozne poezije na ‘+ milijon’.
Znoj curi, čelo vlažno, preživjeti je važno…
Srećom, ima kratkih hlača i majica bez rukava, inače strava…
U kratkim hlaćama, gaćama, ima mjesta za slobodno ljuljanje gaćama prekrivenih organa, njima svježe, remen ih ne steže…
Ipak ima jedna sitnica koja muškarce u gaćama, hlačama ljuti i nervira, a to je tema malo šira…
Zašto ih šiju, a da nisu ušili patent, pa za pišanje treba biti baš talent…
Pritisak trpiš, nervozno ga vadiš i gluposti radiš…
Ili kapljice gaće obilježe ili po japankama bježe…
Tkanina u podnožje pritišće, mlaz u krivo ići će…
A da je umjesto učkura rajfešlus, bio bi mlaz ravan pod mus…
Da je umjesto špage smičak, mlaz bi pisoar pogodio čak…
Da je umjesto kompaktne tkanine zaporak, pišanje ne bi ispalo ćorak…
O da, bila je ovo oda ciferšlusu, kad je mala nužda bez patenta u velikom šlusu…
Evo, profućkao k’o ekspres lonac. Invalidni haiku za kraj:
U staji krava tužno muče i njoj je jadnoj vruće…
Tužno muče dok gazda njen moli za kišu ,a boji se tuče…
Pitaj kozu za točnu prognozu!