Ljubavna priča koja će vas dirnuti: Katica i Josip napunili 60 godina bračnog staža, tajna je u razumijevanju

Dijamantni pir i 60 godina braka točno na Veliku Gospu proslavit će bračni par Radočaj iz Duge Rese. Tajna braka i trajanja od čak 6 desetljeća je puno razumijevanja i strpljenja , uglas su poručili kad su danas na Radio Mrežnici dali intervju svog života upravo na temu ljubavi.

Za sve je “kriv” suprug njihove unuke Željko Fanjak koji je operaciju “60” odradio u supertajnosti, pa Katicu i Josipa doveo na Radio Mrežnicu pod objašnjenjem da “idu malo prošetati”.

“Mislila sam da on nije za mene” 

Sve je počelo prije više od 60 godina, govori nam Katica, kada je došla raditi u dugoreški vrtić. Kao mladoj djevojci, svi dečki bili su zanimljivi, ali onaj jedan, visok, crn, zgodan, rukometni golman Josip, uživao je posebnu pažnju njezinih pogleda.

Upoznala ih je njezina kolegica, a iskreno govori, prvi susret bio je za nju, razočaranje.

– Mislila sam si tada da nije on za mene. Taj prvi susret je bio za mene razočarenje. Drugi dan kada sam došla na posao, on me već čekao. Tako riječ po riječ, brzo sam se ja predomislila i počeli smo se sastajati. On je počeo dolaziti u Jasku gdje sam živjela, a u Dugu Resu na posao dolazila sam vlakom, kroz smijeha i suze radosnice govori Katica.

Brojne su anegdote i lijepe uspomene koje su im donijele zajedničke godine, a ono što izdvajaju je stresna situacija svakog para, upoznavanje njezinih roditelja.

– Jednom prilikom kada je došao u Jasku u mojoj ulici bio je samo makadam. Naišao je kamion i pošpricao ga, sav je bio mokar. Nisam ga takvog mogla nigdje voditi, morala sam ga odvesti doma da ga očistim. Tada je upoznao moje roditelje. Tako je počela naša ozbiljnija veza.

Najveći životni ponos njihova su djeca 

Davne 1964. godine vjenčali su se prvo samo kod matičara, a potom i u crkvi u Jaski. Uz brojne sretne, ali i one malo manje sretne dane, ono na što su danas najponosniji, jednoglasno i bez ikakve sumnje kažu, njihova su djeca. Dva sina, četvero unučadi i šestero praunučadi njihovo su životno blago i najveće postignuće.

Da je bilo uvijek lako, nije, priznaje Katica, koja naglašava da su najteži trenuci bili oni u kojima ljubomora prevlada.

– Ja sam vidjela, ako se sviđa meni, sviđa se i drugim ženama. Najteže mi je bilo kada je trenirao žensku rukometnu ekipu. To su sve bile mlade cure, sve su bile oko njega. Ja sam nekada išla na utakmice i treninge koliko sam mogla, ali nekada je i on išao sam. Tu je malo dolazilo do ljućih razgovora. A drugi problem, radio je u Pamučnoj uz stotine žena. Neke žene su to znale krivo protumačiti, a naravno sve je to dolazilo do mog uha. Tako dan po dan, nekada malo svađe, nekada žešćih razgovora. Sve je to prošlo, a zajedno smo nanizali 60 godina.

Kada se Josipa pita, za njega nije postojao težak trenutak. Kao glava obitelji, sve je stojećki podnosio. Bio je zaštitnik, svojoj obitelji omogućio sve, pa i dan danas, “dobro jutro, kako si spavala” i  kava nakon 60 godina svako jutro čeka spremna na balkonu.

Jednako topla kao i prvog dana.

Tajna je u razumijevanju i strpljenju 

Čak više od 6 desetljeća dugačak brak brojka je s kojom se danas malotko može pohvaliti, a kada smo ih pitali u čemu je tajna, zašto današnji brakovi ne uspijevaju, spremno i složno otkrivaju:

– Razumijevanje. I puno strpljenja jedno za drugoga. Svima bi preporučili da to budu. Jedan dan je sunce, drugi dan je kiša, pa je opet sunce. Nikada nije stalno dobro, i nikada nije stalno loše. Uvijek dolazi dobro na kraju.

Josip, suznih očiju, i danas kada pogleda suprugu, opčinjen je njezinom ljepotom, ona je njemu “i dalje za 5”, a iako je 60 godina predugo razdoblje koje se teško može složiti u jednu rečenicu, Katica je nekako to uspjela:

– Ja sam svojim životom zadovoljna u potpunosti.

L. Grčić