Luksemburžanin u Karlovcu: U Hrvatskoj se živi opuštenije, kod nas je sve puno pravila
Taj balkanski način života našem sugovorniku se jako sviđa, a ljudi su mu divni i drugačiji
Kad je sredinom prosinca prošle godine stigao u Hrvatsku mladi, 25-godišnji Loïc Rodrigues iz Luksemburga nije ni slutio kakvu će avantruru doživjeti u našoj zemlji. Došao je kao volonter na šestomjesečnu razmjenu u sklopu Erasmus + programa u Petrinju gdje je u Udruzi IKS trebao učiti o lutkarstvu, a preživio potres zbog kojeg je trenutno u Karlovcu.
Prvi potres, 28. prosinca, kao i mnoge, zatekao ga je u krevetu, a drugi, razorni, dan poslije u prostorijama udruge. Bilo je zastrašujuće, govori nam Loïc ispred karlovačkog Centra za mlade u Grabriku u kojem čeka povratak u Petrinju.
Potres ga “potjerao” kući, ali odlučio se vratiti u Hrvatsku
-Čistili smo ured od prethodnog potresa kada se sve počelo tresti, stvari su padale, pojavile su se pukotine u zidovima. Nakon 30 sekundi izašli smo van. Sve je bilo puno prašine, još su padale cigle, urušavale se kuće, ljudi su vrištali i plakali. Iz Petrinje smo otišli u Sisak pričekati da se sve smiri. Tu noć proveli smo na parkiralištu u automobilu.
Novu godinu dočekao je u Hrvatskoj, a onda se 1. siječnja vratio kući u Luksemburg. Dva mjeseca kasnije, 26. veljače, odlučio se vratiti. Dok se u Petrinji ne urede nove prostorije Udruge IKS bit će u Karlovcu gdje mu je domaćin udruga Carpe Diem.
I dok mnogi Hrvati žele u “bijeli svijet” misleći da je tamo bolje, ovaj Luksemburžanin hvali naš način života.
-Želio sam se vratiti jer u Hrvatskoj mi je bilo odlično. Ljudi su divni i drugačiji. Balkanski način života je drugačiji od onog u Luksemburgu, a želim završiti i svoju misiju – učiti o lutkarstvu, pojašnjava nam.
U Petrinji će učiti o lutkarstvu
Loïc je u Luksemburgu završio srednju školu, a studiranje prekinuo. Radio je različite poslove dok nije otkrio mogućnosti putovanja uz volontiranje. Lutkarstvom se nikada nije bavio tek ga treba početi učiti kad se za dva tjedna vrati u Petrinju. Raduje se novom iskustvu.
-Izabrat ćemo jednu društvenu temu, napisati scenarij, izraditi lutke i onda raditi lutkarske predstave za djecu i sa djecom. To je moja misija. Nikada u životu nisam pisao scenraij, izradio lutku ili radio u lutkarskom kazalištu, ali sviđa mi se tema jer je nova i specifična. Zato sam i pristao na ovaj projekt, uostalom, nikada nisam bio ni u Hrvatskoj, otkriva nam.
U Luksemburgu je puno pravila i propisa, u Hrvatskoj ih nema toliko
Na pitanje što je toliko drugačije u načinu života u dvjema državama, Loïc odgovara kako se u Hrvatskoj slobodnije živi.
-Ovdje je manje pravila i propisa. U Luksemburgu se stvari moraju raditi na točno određeni način. Na primjer, kod vas se može pojesti pizzu ili svježi kruh od 0 do 24 sata. Mi to nemamo u Luksemburgu. Ne čini se važnim, ali za mene je.
Sada u Hrvatskoj planira ostati što duže, čak i preko ljeta kako bi imao vremena za raditi lutkarske predstave, ali i zato što želi iskusiti ljeto u Hrvatskoj.
Foto: Filip Bojić