Mene majka za zidara daje
Jedna od onih, ajmo pošteno, priglupih narodnih mudrosti koje su pretočene u pjesme ima temu o zanimanjima potencijalnih ženika koje majke savjetuju svojim kćerima stasalih za udaju.
Pa veli :
Mene majka za zidara daje…
Zidar zida na visoko
na curice baca oko,
neću ga majko ja !
Onda majka nudi dalje :
Mene majka za ribara daje…
U ribara mokre gaće,
za večeru ne znam šta će,
neću ga majko ja..
Korpu dobije i sljedeći obrtnik :
Mene majka za mlinara daje..
u mlinara puno brašna,
kad me kreše sva sam prašna,
neću ga majka ja!
Audiciju nije prošao ni zubar, jer su u njega bijeli zubi,pa on drugu ljubi , ni svirač, jer u njega je žica tanka pa on ljubi bez prestanka, tek je na kraju na svoje došao junak iz emisije “Plodovi zemlje”, jer :
Mene majka za seljaka daje,
mladi seljak zemlju ore,
bit će kruva za nas dvoje,
‘oću ga majko ja!!
Da je mala, buduća snaha imala malo promućurnosti, odmah bi pristala ići za zidara, pa bi trebalo promijeniti redoslijed pjesme, sa zidarom kao idealnim i pametnim izborom na tom mladoženja draftu !?
Kako je autor došao do takvog zaključka ?
Zbog cijena koje iole spretni zidari postižu ili zbog kroničnog manjka takvih majstora na tržištu? Ne…
Ako je naletjela na zidara koji je vrlo brzo žlicu ,fanglu i mješalicu zamijenio za najjaču stranačku iskaznicu, pa preko ložača uz malo učenja uz rad došao do diplome, zasjeo na čelo gradske tvrtke, pa županijske, samo tužna sudba ga nije i na Markov trg dobacila, ali to bi ipak bilo malo previše…
Slobodni zidari, da.
Da zidar ipak nije cijenio poslodavca koji ga je iz kombinezona ugurao u košulju i kravatu i hlače na crtu, u odbore i vijeća, uvjerili smo se kad je Gazda obolio i na kraju otišao na vječnu parcelu kojom je upravo glavni junak naše priče gospodario , a nije se udostojio doći baciti grumen zemlje, jer je zajedno s još nekim bezprizornim likovima okrenuo leđa čovjeku bez kojeg bi i dalje žbukao i ložio.
Na kraju balade, ispalo je da ni zidar mutant nije rješenje za miran i bezbrižan život, jer je pohlepa stalnija nego mijena jest.
Pa se savjetnik nije posavjetovao sa svojom savješću nego se zaletio po malo armaturne žice, nek se nađe…
Epilog, znamo, opet nam se smije cijela zemlja i dio poštene inteligencije iz dijaspore…
Ostaje nada, da ako je moglo izumrijeti Tur govedo, da će izumrijeti jednom i ova armaTURna goveda kojima nikada dosta.
Nije u šoldima sve, ima nešto i u mramoru, kamenu, a osobito u željezu!