Mičigenska elegija

Gledao neki dan reportažu s drafta za one NBA dugonje. U cijeloj priči tu košarka nema nikakve veze, već gradovi i države u Junajted Stejts. Onaj moj ,već opjevani vremenski čip, točnije memorativni stroj, odmah se uključio i dao mi naznaku u koje prošlo vrijeme mi mozak iste sekunde otputuje.
Čuo sam samo da su LA Lakersi ili Utah Jazz, bezecirali po jednog od košarkaša iz Europe, ali ni to nije važno za priču. Važno je to , da sam se sjetio na što me asociralo spominjanje Novog svijeta.
Godina je 1992. proljeće, još uvijek sam u maskirnoj odori, rat se primirio, ono Sarajevsko primirje koliko toliko se poštivalo, a u Bosni samo što nije počelo. Situacija je bila dosta opuštena s jedne i druge strane bojišnice, bar što se ticalo naše zone odgovornosti. U takvoj situaciji, kao da je malo olabavila ona bratoubilačka retorika kojom smo se s drugom stranom „častili“ kad bi uspostavili vezu putem skoro pa legaliziranom „Ujo & Čedo“ kanala.
Ukratko, taj kanal služio je za vrijeđanje, provociranje ,ismijavanje sugovornika i svih njegovih do sedmog koljena unazad, a ni druga strana nije ostajala dužna. Psovalo se sočno, bezbroj sestara, majki i strina bilo je virtualno povaljeno, sve je frcalo od analnog, animalnog i svekoliko nastranog seksa, a na „nježnik“ s podvarijantama – katolički neobrezani, vlaški neoprani, turski obrezani se nabijalo gotovo u svakoj minuti prepirke!?
Kad su topovi malo uzeli predah, a plave kacige se parkirale po svojim UNPA(cumpa) zonama, tako se i količina gnjeva smanjila, pa se dalo s nekim nevoljnikom koji kao i ja mora u dva ujutro biti budan i dežuran, sasvim suvislo i miroljubivo porazgovarati, naravno ne skidajući oko i uho s redovnih kanala veze, da ne bi netko bitan zvao.
Razgovarali smo, podrazumijeva se, pod izmišljenim imenima, pa sam ja bio Sebastijan, a moj sugovornik s Petrove gore odazivao se na nickname – Raspučin(!?), a unatoč tome bio je nakrcan raznim glupostima, koje, kako je rekao, njegovi suborci ne kuže baš, pa sam mu ja dobro došao u dugim satima dežurstva.
Nakon što smo razmijenili nekoliko općenitih rečenica o sportu, ženama, piću , ne i o krvoproliću, on je nabacio zgodnu temu.
Dalje pišem po sjećanju…
Znaš li ti moj Sebastijane, da je Amerika, odnosno Ju Es Ej u stvari, srpska zemlja !?
Kako? Zar i Amerika ? Pa, zar nije dosta ovo Karlobag, Karlovac, Virovitica i Srbija to Tokija?
Slušaj, pa procijeni sam…Ono jezero gore prema Kanadi zove se- Mičigen- to su genetski Mičani, samo ime ti kaže !
?????
Država Iowa, dakle po Vuku – Ajova. Naše najčešće ime Jova,ili Jovan čini 90 % imena. Sve Jovan do Jovana, ima nas tamo k’o govana !
Na čemu si ti danas , Raspučine ??
Ali, to nije sve… Gdje se nađu bar dva Srbina, odma’ jedan zasvira, a drugi pleše, odnosno igra kolo..Ajd pogodi koja država je isto naša ?
Jebiga, Kolorado…
Tačno ,Sebastijane, vidiš da slično mislimo! Mi smo dali ime i Čikagu!
Pa, kako?
Bio navodno neki stari Indijanac i nikako da krene za svojim plemenom koje se selilo u brda, pa su ga požurivali i vikali na englesko srpskom : Čika, go, čika, go !
Jaka je ova brlja koje si se nalizao danas…
Isto je k’o Milwaukee, to je mjesto gdje je Mile prvi prošetao, pa su domorodci rekli – gle Milewalking!
Lud si, ko puška!
E, a tek, Georgija, mi čitamo Đorđija…To je u stvari Karađorđija, po Karađorđevićima, Ameri skratili ime, da ne lome jezik…
Ipak najbolji primjer je Arkanzas! Cijela država se zove po Arkanu !
Ako misliš da je to sve, varaš se .Držimo i najveći grad u Brazilu !
Znam tu foru – SAO Paulo.
Znači, predaješ se !
Kakva predaja, daj mi minutu i proglasit ću ja drugu polovicu Amerike našom. Evo, recimo, onaj veliki vjetroviti grad na zapadu- Seattle!
Šta s njim?
Mogu reći da ga mu je ime dao Jura iz Belaja, koji je opisivao mjesto gdje se skućio u Ameriki, pa je mozgao i napokon se – sjet’l!? Pa nastade Seatlle!
O, nisi loš..
Ili onaj Vancouver..Tamo je doputovao Mika iz Zadobarja i čim je stigao bacio je iz kočije kofer van, pa je tako nastao Vankufer, dobro Vankuver.
E, ujo, ajmo mi prestat s tim, jer sigurno nas netko sluša, reći će da smo baš prošvikali, obojica..e
Da, ajmo se malo izvrijeđat, da nas ne proglase suradnicima okupatora, dodam ja.
Evo ja ću prvi…Ujo, ajd reci : Čiča miča gotova je priča !
Ako baš moram : Čiča miča gotova je priča…
Bit’će gotova kad Draža naguzi Pavelića !Ha,ha, he, he!
Ajd’ sad ti reci : Srbi svuda!
On : Srbi posvuda !
Ja : Srbi me svuda, pa i oko muda !
On : Jel’ te baš zasvrb’lo
Ja : Jebiga, mor’o sam…
Nema ljutnje, laku noć tebi u NDH!
Laku noć i tebi u Srpskim Američkim Državama!