Ovih dana započela je njegova sanacija vrijedna 70 tisuća kuna, a miljokaz je zaštićen te prevezen u restauratorski odjel.
Riječ je o miljokazu koji označava početak ceste Jozefine koja je išla od Karlovca do Senja, a građena je od 1770 do 1779.godine.
Bila je duga 100 km i predstavljala je najkraći spoj Karlovca s Jadranskim morem. Cesta je dobila ime po njenom inicijatoru, austrijskom caru Josipu II, sinu Marije Terezije, "Jozefina". Graditelj je bio Vinko Struppi. Josip II je 1775. godine na konju projahao ovim prostorima i osobno se uvjerio o potrebi gradnje nove ceste.
Ishodna točka ove ceste je, dakle, u Karlovcu kod kružnog toka na Korzu, gdje se i nalazi miljokaz, zajedno sa tzv. "nultim kamenom" postavljenim odmah pred njim, što simbolizira početak ceste.
Na vrhu ovog miljokaza-obeliska isklesan je lovorov vijenac, pod njim carska kruna ispod koje je natpis "IOSEPHINAE PRINCIPIUM" (početak Jozefine), a u bazu su ugrađene dvije kamene ploče: na prednjoj strani su isklesane udaljenosti prema mjestima u smjeru Zagreba i Beča, a na stražnjoj u pravcu Senja. Sve vrijednosti izražene su u germanskim ili njemačkim miljama (1 germ. milja = 7,532 km; u Austrougarskoj je metrički sustav uveden tek 1871. godine).
Cesta je išla današnjom ulicom Vladimira Nazora, i prešavši prugu nastavljala savršeno ravnim pravcem u Sarajevsku ulicu i na vrh Švarče (takva je bila sve do 1970-ih, kada ju je prvo presjekla brza cesta, a tada je i pruga podignuta na vijadukt i nasip). Pri vrhu Švarče, stotinjak metar prije semafora, naglo je skretala u desno, prolazila uz južni ulaz dvorca, uz Krivačićevu gostionu Gornji grad, i išla u pravcu Mrzlog Polja.Išla je kroz Dugu Resu, Sveti Petar, Vijenac, Novo Brdo, Zvečaj, Dubrave, Generalski Stol, Tounj, Salopek Selo, Modruš, Lazaret, Samostan Sv. Nikole, vrh Kapele (884 m n/m), Jezerane, Križpolje, Brinje, Prokiku, Malu Stubicu, Žutu Lokvu, Vratnik (694 m n/m), Senjsku Dragu i Senj.
Rekonstruirana je od 1833. do 1845. godine, i tada je produžena za oko 12 kilometara zbog smanjivanja uzdužnih nagiba. Ovaj posao, vrijedan najvećih priznanja struke, izveo je inženjer major Josip Kajetan Knežić.