Miran, tih i povučen

Kad žene i majke, koje imaju žensku djecu, prozbore o tome kakvoga bi zeta poželjele, najčešće izgovore te tri slatke riječi: miran, tih, dobar, pa naravno pristojan, uglađenih manira, po mogućnosti “iz bolje kuće”. To znači da mu je obitelj dobrih primanja, bez mrlja u biografiji i da otac nije nasilnik koji tuče i terorizira obitelj, jer, po inerciji, i sinko bi mogao poprimiti zlu ćud i eto zla u kući.

Alkoholičari i avanturisti isključeni, neizostavna je opaska u oglasima gdje usamljene ženke traže srodnu dušu. A što je s lopovima, pedofilima, sadomazohistima, bigamistima, muškim šovinistima? Njih valjda ni nema na ovome svijetu, kad zagusti u duši i kad hormoni podivljaju. Daj što daš, samo da ne pije i mlati okolo povaljujući sve što suknju nosi…

I sam roditelj ženske djece, već se pripremam za onaj trenutak kad ću upoznati momke koji će proći kvalifikacije i postati moji zetovi. Kako ću reagirati, hoću li doživjeti šok nadolazeće starosti i približavanje vremena reciklaže, kad postanem smetnja mlađariji, poput krupnog otpada koje s proljećem odvoze u veliki kontejner… Što ako na te momke budem gledao samo kao otimače mojih djevojčica pa se tako i ponašao, kao i većina očeva, koji će naći sto mana “klincu” koji misli da može garantirati sigurnost mojim mezimicama… Zato se valjda podsvjesno i pripremam na te situacije, da ne ispadnem stari papak, kakve gledamo u tv serijama, filmovima i, hvala Bogu, u svakodnevnom životu.
– Samo neka bude dobar i miran – zaustit će žene, sumnjičavo gledati nekoliko pirsinga na licu, kosu svezanu u konjski rep i čekinjavu bradu što pokriva lice koje njezina kćer ljubi. Proći će ga te ludosti i eksperimenti. Bit će on pravi gospodin, samo kad ga ja malo udebljam, pomislit će buduća punica, dajući za primjer svog muža, koji je u brak ušao mršav i koščat, kao da je iz “Bijafre” došao, a sad ima 120 kila i izgleda zadovoljno i sito. Jednostavno, savršen je muž. Nit´ kuda mlati, ne kocka, ne galami, pravi kućni mačak. Sve jede, ne prigovara, čak i razgovara s svojom punicom, koju ponekad zna od milja zvati – mama!

Ipak, još jedan crvić uporno me gricka. Može taj pretendent na zvanje zeta biti upravo onakav kakvim ga ženskad priželjkuje i tepa im – miran, neincidentan, dobar vjernik čak, uglavnom momak na svom mjestu. E, sad… Čitam i gledam pa me srce zebe. Svi serijski ubojice, ubojice vlastite obitelji, bivših žena, njezinih odvjetnica, slučajnih prolaznika, upravo su tako opisani od susjeda ili preživjelih bližnjih…
– Ona ne bi ni mrava zgazila… Pa tko bi pomislio – kazivat će u kameru uplakani susjed, koji je upravo doznao da mu je susjeda, s kojom je jutros popio kavu, utopila dvoje djece u kadi.
– Uvijek je lijepo pozdravljao, a ne jednom mi je pomogao donijeti drva i nariktati antenu, Bože… Zdvajat će baka Pepica, ne vjerujući da je dobri i povučeni susjed ispalio rafal u diskoteci na kraju grada… Zato sam, eto, “dased and confused”. Zao, opak, zajeban, možda bolje nego miran, tih i povučen. Uostalom, tko će mene što pitati. Prošla su ta vremena, stari moj…