Mještani Banjavčića nakon svakog snijega sami posipavaju i čiste 2 km ceste koja je ledena bob-staza: Općina nema sluha

U 21. stoljeću i vremenima kad se svi kunu u demografsku politiku i pomoć ruralnim područjima, mještani Banjavčića, zaseoka u mjestu Mračin, čim padne snijeg osuđeni su na onu – Pomozi si sam pa će ti i Bog pomoći.

Gotovo 2 kilometra  ceste doslovno su primorani čistiti,raliti i posipavati sami i vlastitim sredstvima jer općina Netretić, kako nam tvrde, nema sluha za njihove probleme. I tako već godinama. Svaki razgovor je uzaludan pa su odlučili problem podijeliti s javnošću.

Sami kupujemo pijesak i sol, od općine ne dobivamo ništa, a plaćamo sve

Scenarij je gotovo uvlas isti svaki put kad padne snijeg, kaže Josip Bajac, mladić čija obitelj ima OPG i bavi se proizvodnjom mlijeka.

– Svake godine kad padne snijeg, imamo isti problem. Nemamo s čime posipavati cestu, kupujemo sami sol i pijesak, ručno, odnosno lopatama bacamo ih duž 2 kilometra i sve to da bi ljudi iz ovog zaselka uopće mogli ići na posao i ići cestom. Od općine ne dobivamo ništa, a plaćamo komunalne naknade i sve što se od nas traži, kaže Josip.

I doista, dva dana nakon prvog snijega koji nije bio  ni obilan, ova cesta još uvijek izgleda poput bob-staze, a vozači vrlo lako prokližu i završe u dragi ili  niz padinu.

Upravo to dogodilo se i vozaču cisterne  koji svaki drugi dan dolazi kod Josipovih preuzeti mlijeko. Prije godinu dana umalo se prevrnuo nakon što je s cisternom proklizao s neprikladno očišćene ceste. Obitelj Bajac izvukla je tada cisternu o vlastitom trošku, a upozoravaju i da je vozač bio u životnoj opasnosti. Problem se godinama ne rješava i najmanje što žele jest da netko strada zbog ovakve situacije.

Molili smo općinu i načelnika za pomoć, ali bez rezultata

Općini  Netretić i načelniku su se  obratili više puta, ali nikakve koristi.

– Razgovarali smo, ali kao da nismo, ništa ne pomaže.

-Na ovom zadnjem snijegu prije dva dana, uopće se nije došlo razraliti na vrijeme, već su to učinili kad se sve smrznulo i zagazilo. Tad je stigla ralica i ovdje napravila skijašku stazu. Sami smo morali ponovno sve posipavati, kaže Josip.

-Prepušteni smo sami sebi. Vozač koji ovdje dolazi autobusom po djecu također se boji jer vozi djecu, a ne krumpire, nekidan u selo nije stigao niti kombi s kruhom.

Kod većih snježnih oborina Josipova obitelj sama rali kako bi očistili put za dolazak cisterne koja ovdje pokupi 250 litara mlijeka koje daje 15 krava.

– Da to ne radimo sami, cisterna nam neće doći, a mlijeko trebamo bacati i time ulazimo u minus, kaže Josip. Zato ustaje 2 sata ranije prije jutarnjeg dolaska cisterne kako bi sam “utro” put.

Razočaran je kao i mnogi što u općini nema posipača, ali niti traktora te malčera koji bi doista imali što za raditi.

Učenički kombi ne može proći, samo čekamo da nas nazovu i kažu da su završili u provaliji

Alen Petrčić još je jedan mještanin koji apelira da se problem riješi. Njegova supruga prije dva dana na tako “zaglađenoj” cesti skoro je nastradala. S automobilom u kojem je vozila dijete više nije mogla nikud.

– Bio je led ledeni na cesti, supruga nije mogla nikud više s ceste, jedino u provaliju. Srećom se tu našao kum i izvukli su se, a  onda smo sami tri tačke pijeska nabacali po toj cesti da bi se “otusilo” i da se može proći, kaže Alen.

I on upozorava da uz mještane, cestom ne može proći niti školski kombi koji ukupno prevozi petero učenika.

– Živimo u 21. stoljeću,  demografija nam je u banani, a svako jutro kad padne snijeg ja čekam da me supruga nazove i javi da je negdje sletjela s ceste. Gledajte, ovo ni nije bio pravi snijeg pred nekoliko dana, ali nama je to problem. I da bi se riješio, treba samo malo dobre volje, malo dobre volje, kaže Alen.