Mladi Ozaljčani podijeljeni: Nekima je grad dobar za život, neki bi otišli. Ako ideš van petkom s vlakom, u subotu se nemaš kako vratiti

Što muči mlade i one koji se mladima osjećaju u Ozlju? Saznali smo to i razgovora s nekolicinom njih.

Karolina ima 32 godine, kaže nam da je vrijeme korone na nju užasno utjecalo u poslovnom smislu. – Morala sam puno paziti, prigovarati ljudima, da nose masku, dezinficiraju ruke. Baš zbog posla kojim se bavi primjećuje i ona da cijene sveudilj rastu. Misli da mladi iz Ozlja odlaze van, da baš nema perspektive. – Fali ih, to se vidi, najviše odlaze zbog posla i plaće, kaže nam. Izdvaja Dnevni boravak na Kupi i Štrudlafest kao dva događanja koja privlače mlade i misli da bi toga trebalo biti više. Nezaobilazna tema je i cijepljenje. Kaže da je protiv, ali da vidi da se ljudi žele cijepiti, ali ona ne. – Ne, hvala.

U šetnji Ozljem nabasali smo i na Luku Šimunića, stručnog suradnika u TZ Kupa. Ima 27 godina i život u Ozlju opisuje dobrim, a dobrim i za mlade ljude. – Prvenstveno zbog bogatog sadržaja kojeg nudi lokalnom stanovništvu i turistima. Ove godine imamo Dnevni boravak na Kupi, traje do kraja kolovoza. Luka nam otkriva da je 6 godina živio u Rijeci i da mu je to bilo bogato i zanimljivo iskustvo. Teško mu je uspoređivati Rijeku i Ozalj, Rijeka je veća, raznolikija, u Ozlju je sredina lokalna, no osjećam da je Ozalj otvoreniji za nove, mlade ljude. Nudi puno mogućnosti, blizu je Slovenija, Zagreb, sve je na dohvat ruke. Rijeka je orijentirana na centar, a Ozalj na manja sela koja se trude prikazati u što boljem svjetlu i predstaviti kao mjesta gdje bi mladi trebali ostati. -Ozalj je grad za mlade, od obrazovanja nadalje, evo i vrtić je otvoren, to je definitivno grad za mlade. Korona je i na njega loše utjecala, zapostavljen je društveni život što je loše. – Jedini način da ju pobijedimo je da se svi cijepimo, ne treba imati predrasuda prema ljudima koji to ne žele, ali dobro je cijepiti se, kaže Luka.

Vedrana Vidiček ima 25 godina, studira, živi u Ozlju. Studira u Zadru i kad ju pitamo da ih usporedi, kaže da je neusporedivo. Zadar je veći, razvijen, Ozalj nije baš grad za mlade, najviše aktivnosti što ima su za starije i umirovljenike. Oni sadržaji koji jesu i nisu baš za mlade, možda bi bilo dobro da se rade neke ankete pa pita mlade što žele. Kaže da se iskreno nada da će negdje drugdje naći posao jer sa svojim faksom sociologije, antropologije i etnologije ne vidi budućnost tu. Korona baš na nju nije utjecala, kaže da su se ekipe dosta družile, no sam društveni život je bio loš. Što se tiče cijepljenja, misli da bi se trebali cijepiti ljudi koji žele i koji imaju zdravstvene probleme. – Na nas mlade se ne bi smio raditi takav pritisak, mi ne. Više ju muči isto rast cijena, vidi veliku razliku, ne možeš više kupiti mlijeko bez 10 kuna u džepu, kaže Vedrana.

Alen ima 34 godine i kaže da u Ozlju nema posla. Ima par većih firmi s popunjenim kapacitetom, sve drugo su manji obrti. Jedino što u Ozlju fali su konobarice, kaže Alen i objašnjava da ugostitelji imaju veliki problem. Prednosti grada su da ima sportskih terena i manifestacija, nogometnih klubova, u poljoprivredi smo slabi, Grad se nešto trudi, ali sve to mjere koje su mršave. – Dok se ne uključe svi, nema efekta. Žao mu je što mladi odlaze, kaže da su sad dobili novu i mladu gradonačelnicu, razumnu. – Nije sve do grada, izazov je pred njom, nacionalna atmosfera je takva da se odlazi van. Dobro je što su ljudi tu “navezani” za doma, ali gospodarstvo nam je slabo, standard loš, mlade obitelji ne grade kuće, ne kupuju stanove. Dosta ljudi je prešlo u Zagreb, dosta radi u Sloveniji, plaće su bolje, a jednako je daleko do Karlovca. Vidi i on da cijene rastu, da je to tako u cijeloj Europi. – Ono kaj smo dosad mogli, više ne možemo.

Iva Mrljak ima 26 godina, radi u Crvenom križu kao koordinator projekta u Crvenom križu. Studirala je u Puli tri godine, kaže da se gradovi ne mogu usporediti. – U Puli ima sve što se poželi, u Ozlju nema sadržaja, nitko se ne trudi, ok sad preko ljeta, ali to nije to, imamo samo kafiće. Ni mladi nisu baš aktivni, nije baš grad za mlade Ozalj. Ima nas dosta, družimo se privatno, ali ovako da negdje izađemo… Nije dobra ni povezanost s Karlovcem, ne da se svakome voziti, šta ću voziti ako idem van. Gle, nema vlaka, prođeš u petak u Karlovac, subotu se ne možeš vratiti doma. Korona joj je spasila fakultet, bilo je sve online, kaže milina. Što se tiče troškova života i sama dodaje da sve ide gore, užas. Još ne zna hoće li ostati u Ozlju. – Iskreno, ne bih, ali vidjet ću. Jedno su želje, drugo su mogućnosti.