Margareta zbog bolova često ne može moliti određene molitve, već u trenucima najjače boli prikazuje patnju za druge ljude i moli Gospodina za snagu i pomoć. Boluje od teške kožne bolesti bulozne epidermolize kod koje svaki malo jači dodir izaziva bolove i tijelo joj je često prekriveno ranama, a oboljeli su poznatiji kao „djeca leptiri“.
Unatoč tome, utjehu i snagu pronašla je u Bogu, vjeri i članovima Udruge Job, a posebnu zahvalnost iskazala je pokojnom fra Zvjezdanu Liniću i vlč. Dragutinu Goričanecu, osnivaču Udruge, jer su je oni naučili kako praštati i ljubiti bližnjega.
Druga štičenica Udruge, Snježana, koja boluje od cerebralne paralize, izrazila je zahvalnost svojoj sestri koja je prilikom odlaska na fakultet posebno molila za nju jer ju je morala ostaviti samu, a za vrijeme studiranja upoznala je vlč. Goričaneca i tako ju povezala s Udrugom Job. Vjernicima je prepričala anegdotu sa hodočašća u Međugorje gdje se nakon dugo godina ispovijedila. Tada je nastojala izbjeći ispovijed kod vlč. Goričaneca i prolazila sve ispovjedaonice kako bi se uvjerila da nije u jednoj od njih. Napokon, kada se ohrabrila uči s druge strane bio je upravo vlč. Goričanec. Snježana je posvjedočila kako se od te ispovijedi i od ulaska u Udrugu Job njezin život promijenio i ona se počela suočavati sa svojom bolešću.
Uza sve što su izrekle, posebno svjedočanstvo ovih dviju vjernica bila je radost koja je isijavala iz njih i pozitivan stav prema životu i križu koji nose, čime su svima pokazale kako često prigovaramo i tužimo se na mnoge stvari koje su u odnosu na njihove tegobe i križeve prava sitnica, te da bismo morali biti strpljiviji i zahvalniji na svemu što nam je Bog darovao.