Mojbitel
I moj bi ´tel! Tako ponekad zavape pripadnici jačeg spola, misleći na, znate već što … A ta sprava je “uletjela” baš svima u ruke, kao niti jedan izum do sada. Doslovno ga ima svaka “baba”, klinci rasturaju po tipkovnici, a poslovni ljudi izgubljeni su bez njega k´o Tarzan bez lijane.
Da ne “dramim” o tehnološkom iskoraku i masovnoj predaji tom čudu od krađe ono malo slobodnog vremena i privatnosti, evo malo bizarnosti koje su vam nadohvat ruke:
Naravno, opet morate okrenuti 060 brojeve kako bi obogatili svoj mobitel novim zvucima, slikama, igricama i tako dalje i tako bliže … Ako ste “đikan” koji se vikendom penje na okolna brda i kleči ispred “pevaljke”, zašto vas ona ne bi zvala glasom svojim, svugdje i uvijek. Odaberite: Cecu, Daru, Indiru, Seku … “Pesme” na raspolaganju: “Vero, nevero”, “Crno na belo”, “Vreteno” … Ako vam to dosadi, naručite “real ton”: prdež, svinja, podrigivanje, glasno povraćanje, ženski orgazam, zajednički orgazam, pivsko podrigivanje … Jebote led, koje mogućnosti. Ubijmo monotoniju!
A kaj je to u usporedbi s “ajpodom”!? Nula bodova, ako još niste probali! Jednom me pitala jedna slušateljica kaj je to “blutut”? Ja sam petljao, pokušao se napravit´ pametan i tako razočarao ženu. Ona je naime mislila da je “blutut” opcija kojom iz mobitela, nakon ukucavanja prave šifre, izađe plava “tuta” ili kahlica”, po domaći. Iznenada pritisne nužda, ti nemaš kud, ali tu je spas … Šifra unutra i evo ga – mala tuta i komadić papira, za vjernike vičnije drugačijem vidu higijene iscuri malo vode!? Ako uređaji slijedeće, najnovije generacije neće imati ovu mogućnost, jadna im prodaja. Pusti “žute”, navodno već razvijaju program …
Šalu na stranu, vratimo se stvarnim mogućnostima ove sprave. Ako imate viška vremena, viška “love” i pomalo ste simpatizer umjetnosti iz Hlebina, onda navalite: Opet, 060 i dalje. Saznajte: Koju boju voli vaša simpatija, indeks tjelesne težine, jesi li u “depri”, što o tebi govore zvijezde, koji je tvoj sretan broj i masu drugih izmišljotina za koje treba imati mašte sjetiti se … “Od buđenja alarmom, do lijeganja uz real ton uspavanku, ma za mobitel najnoviji, dat´ ću zadnju kunu, zadnju banku!” Ovo nije Halidov refren već moja izmišljotina, ali da se pjevušiti …
I za kraj jedan vic. Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna!
Djevojka, točnije, “stara cura” već zagazila u četrdesete, sva očajna kupila mobitel s mogućnošću pojačane vibracije. U trenucima samoće, pomalo i očaja, pribjegavala je privremenom rješenju: S “fiksnog” bi broja nazvala sebe na mobitel, pojačala vibraciju i koristila ga za postizanje …uh, ah, aaaaaaa, evo ga … Jednom tako, u nezaključanu sobu uleti njen otac. Šokiran prizorom, upita kćer što to radi!?
– A tata, imam i ja svoje potrebe, znaš da sam već dugo sama – zamuckivala je jadnica sva crvena u licu, što od srama, što od vibracije …
Sutradan, mala se vraća s posla, a za stolom sjedi otac. U jednoj mu ruci piva, a u drugoj njen mobitel, kojeg je tog jutra zaboravila doma … “Stari” je pijuckao iz boce, a mobitel je veselo zujao jer je “ćaća” skužio sistem!
– Tata, što to radiš!? – zavapila je …
– A ništa, evo, pijem pivo sa zetom!