Monografija Josipa Štimca o željeznici koja je oblikovala Gorski kotar, Karlovac i Rijeku u utorak pred publikom

Više od 150 godina nakon otvaranja pruge Karlovac–Rijeka, njezina povijest i dalje otvara brojna pitanja o razvoju Gorskoga kotara, Karlovca i riječkoga područja. Kako je izgradnja željeznice promijenila prometne i gospodarske prilike? Kako su se razvijala naselja uz prugu? Tko su bili ljudi koji su održavali promet i kakvi su bili uvjeti njihova rada?

Dio odgovora donosi nova monografija „Željeznica u srcu Gorana“ autora Josipa Štimca, koja će biti predstavljena u Karlovcu u utorak, 29. rujna, u 18 sati u Ilirskoj dvorani Gradske knjižnice „I. G. Kovačić“.

Monografija je objavljena u nakladi Udruge za očuvanje moravičkih starina „Turanj“ iz Brod Moravica, a kroz sedam poglavlja obrađuje povijest željeznice u Gorskom kotaru, pojedine željezničke službe, biografije radnika, željezničke nesreće, razvoj infrastrukture te povezanost željeznice s lokalnim sredinama.

Knjiga je opremljena s više od tristo fotografija i dokumenata, od kojih dio potječe iz privatnih i zavičajnih zbirki.

Pruga koja je promijenila promet Gorskoga kotara

Pruga Karlovac–Rijeka otvorena je 23. listopada 1873. godine, nakon četiri godine izgradnje. Za njezinu je gradnju trebalo svladati zahtjevan planinski teren između Karlovca i Rijeke. Na trasi dugoj oko 176 kilometara izgrađeni su brojni objekti, među njima 17 tunela, a najviša točka pruge dosezala je 837 metara nadmorske visine.

U gradnji je, prema podacima Hrvatskog željezničkog muzeja, u najintenzivnijim razdobljima sudjelovalo do 23.000 ljudi. Za probijanje stijena od 1871. godine koristio se i dinamit, a uz trasu su podizani objekti potrebni za smještaj i opskrbu radnika.

Za prometne prilike tog vremena otvaranje pruge predstavljalo je veliku promjenu. Putovanje između Karlovca i Rijeke Lujzinskom cestom moglo je trajati i do tri dana, dok je željeznica tu udaljenost svladavala za približno sedam sati. Nova prometna veza omogućila je brži prijevoz robe i putnika te povezala kontinentalni dio Hrvatske s riječkim područjem.

Dolaskom željeznice mijenjao se i gospodarski život Gorskoga kotara. Dotadašnji prijevoz robe zapregama, posebno važan za kirijaše, postupno je izgubio dio svoje uloge. Istodobno su se uz prugu razvijala naselja i otvarala nova radna mjesta povezana sa željezničkim prometom.

Kolodvori, radna mjesta i razvoj naselja

Željeznica je utjecala na razvoj niza goranskih mjesta. Vrbovsko, Moravice, Skrad, Brod Moravice i Delnice dobili su izravnu vezu s glavnim prometnim pravcem prema Karlovcu i Rijeci.

Uloga željeznice pritom nije bila ograničena na prijevoz putnika. Za funkcioniranje sustava bili su potrebni prometnici, strojovođe, vlakovođe, skretničari, pružni radnici, mehaničari i drugi zaposlenici. Uz kolodvore su nastajali službeni objekti, radionice, skladišta i stanovi.

Za pojedine obitelji rad na željeznici postao je dugoročno zanimanje koje se prenosilo između generacija.

Takve biografske i obiteljske podatke Štimac je uvrstio u monografiju, zajedno s dokumentima koji prikazuju organizaciju željezničkog sustava i svakodnevni rad njegovih službi.

Karlovac kao važna točka željezničke mreže

Povijest pruge Karlovac–Rijeka dio je šire priče o razvoju Karlovca kao prometnog središta.

Pruga Zagreb–Karlovac otvorena je 1865. godine, a 1873. Karlovac je željeznicom povezan s Rijekom. Time je grad dobio važnu vezu prema riječkoj luci i postao dio šireg željezničkog pravca između kontinentalnog područja i Jadrana.

Razvoj željezničkog prometa zahtijevao je i izgradnju niza objekata. Na području karlovačkog kolodvora razvijali su se ložionica, radionice, kovačnica, vodopostaja, ugljenara, skladišta i službeni stanovi. Nova kolodvorska zgrada izgrađena je 1903. godine nakon požara u kojem je stradala prethodna zgrada.

Štimac u svojoj knjizi prati i kasniji razvoj karlovačke željezničke infrastrukture. Posebno obrađuje velike zahvate poput izgradnje podvožnjaka Grabrik tijekom 1993. i 1994. godine te povijest, obnovu i izgradnju novog željezničkog mosta preko Kupe.

Posebno poglavlje o željezničkim nesrećama

Jedan od sadržajnih dijelova monografije posvećen je sigurnosti željezničkog prometa i nesrećama u kojima su stradavali radnici.

Tema je zanimljiva i zbog autorova profesionalnog iskustva. Josip Štimac tijekom radnog vijeka obavljao je različite poslove u željezničkom sustavu, među ostalim bio je prometnik vlakova, šef kolodvora Karlovac, transportni kontrolor te isljednik željezničkih nesreća. Kasnije je radio i kao konzultant i savjetnik pri upravi Hrvatskih željeznica u Zagrebu.

Zbog toga se u knjizi uz tehničke i organizacijske podatke pojavljuju i slučajevi koji pokazuju s kakvim su se rizicima pojedine željezničke službe suočavale.

Od privatne zbirke do dokumentacije o željeznici

Važan izvor za knjigu predstavlja i višedesetljetno prikupljanje željezničke građe.

Štimac je počeo skupljati željezničke predmete 1968. godine. U njegovoj zbirci našli su se različiti signalni uređaji, telefoni, svjetiljke, satovi, alati, uniforme, vozne karte, pravilnici, dokumenti i drugi predmeti iz svakodnevnog rada željezničara.

Dio prikupljene građe danas je dostupan kroz stalne izložbe u Muzeju grada Karlovca i etno-zbirku „Naša željeznica“ u Brod Moravicama.

Takvi predmeti uz pisane izvore i fotografije omogućuju rekonstrukciju načina rada željezničkih službi, ali i svakodnevice ljudi koji su radili na pruzi.

Zašto je povijest ove pruge važna?

Pruga Karlovac–Rijeka danas je dio hrvatske željezničke mreže, ali njezina je povijesna uloga mnogo šira. Njezinim otvaranjem promijenjen je način putovanja između kontinentalnog prostora i Kvarnera, ubrzan je prijevoz robe, a Gorski kotar dobio je prometnu infrastrukturu koja je utjecala na razvoj njegovih naselja i gospodarstva.

Upravo zato povijest pruge nije samo povijest tehničkog sustava. Ona je povezana s razvojem Karlovca, Gorskoga kotara i Rijeke, ali i s poviješću zanimanja, obitelji i lokalnih zajednica koje su desetljećima bile povezane sa željeznicom.

Monografija Josipa Štimca nastoji objediniti različite dijelove te povijesti – od izgradnje pruge i razvoja infrastrukture do biografija željezničara, nesreća, fotografija i sačuvanih predmeta.

Predstavljanje organiziraju Hrvatsko društvo željezničkih inženjera, Zagreb i Etno udruga „Turanj“, Brod Moravice.

FOTO: gorskikotar.hr/etnozbirke