Musaka
Oprostite, je l’ završila 2012.? Je? Nisam baš primjetio… Sve je isto k’o i lani, iako se na dobre želje potrošilo nekoliko milijuna esemesova, mejlova pa i poneka rukom pisana čestitka. Čestitali smo si i svojeručno, izravno, obraz uz obraz, pusa, pusa, cmok, svako dobro, sreće, zdravlja, novaca… Čuo sam i jednu bezobraznu muško šovinističku čestitku, koja glasi: Draga ženska čeljadi, sretna vam nova, uz poruku: pamet u glavu, a ‘dolje’ što uđe…
A ušlo je i nama fiskalno doba, ledeno doba odnosa ‘crvene peronospore’ i ‘crne kuge’, nastavak pucanja teškim oruđem između svjetovne i crkvene vlasti po pitanju učenja navlačenja kondoma, Kajin nije odalamio Abela, ali je otišao iz svoga IDS stada, a oni mu rekli ‘ideeš’… Zar je to stvarno ta bolja godina? Kako će tek izgledati ako i ona pođe po zlu, pitamo se malo razočarani što nam je Ivica bio tek osmi na Sljemenu, što je Ivano Balić ružno ‘škartiran’ iz reprezentacije, što je Mamić prodao Vidu, a tužni jer je novo ljeto već odnijelo nekoliko mladih života u prometu, a brat na brata blizanca digao ruku, klijent na odvjetnika, otac na dvogodišnjeg sina pa na sebe… Koje crnilo za samo nekoliko dana ove neparne godine! Je l’ to ‘godina sipe’? Tinejdžerice nestaju iz domova pa se ne vraćaju, krade se speleološka oprema, strojevi od 5 tona, vukovi napadaju stada i ljude, vuci u ljudskoj koži grizu još jače…
Ipak ima i sretnika kojima je Vlada povećala plaće – šefovima, naravno, da im se nađe za skijanje pa da ne nose kovanice k’o onaj lik u reklami… Samo vi putujte, za sve ostalo tu je ‘Dizaster kard’… Sindikati i sitna raja škripe zubima, al’ što pomaže… U Karlovcu se režu radijatori, spaljivat će se računi, škrguće se zubima već odavno. Tri su kralja pohodila novorođenog Spasitelja, a ateističko-agnostička ekipa pohodila je domjenke, mise, liturgije. Kladim se da svi zajedno u prvim redovima ne znaju pola Očenaša, a s koliko se prsta gdje križa ili krsti, da l’ s lijevom ili desnom, smije li se koljivom hraniti prijatelja i je l’ julijanski ili gregorijanski kalendar, kad se klekne, kad se pruža ‘znak mira’, a kad milodar… Jebi ga, to se u Kumrovcu nije učilo…
Kao i u svim takvim gotovo beznadnim vremenima, nađe se poneki događaj koji razveseli i da nade u bolje vijesti. U karlovačkom se rodilištu rodila djevojčica pozamašnih ‘gabarita’ – rodila majka curu od 5310 grama, dugačku 58 centimetara! Bit će cure pun ‘ampidekl’, a ni ‘kinderbet’ ne smije biti tijesan! Prišapnule su mi taj podatak žene s kojima komuniciram svako jutro pa smo to, bez senzacionalizma ili, ne daj Bože, dozom žutila, objavili kao zanimljivost. Ono, da u moru zla i naopakog bude i nešto lijepo. Naravno, preuzeše vijest gotovo svi portali, teletekstovi, ali u njihovoj verziji to je odmah postala vijest intonirana u najmanju ruku kao da su izvanzemaljci sletjeli na livadu pored bolnice i podigli ‘E.T. Šator’. Jedna je televizija čak uputila i ekipu s kamerom, bez najave, naravno, pa su otišli ‘suha.. .znate već čega’.
Čovječe, pazi da malen ne ideš ispod zvijezda, reče još davno A.B. Šimić, a danas se ne smiješ ni roditi malo veći od prosjeka i eto problema. Ovo je ‘delikventnoj’ ‘dve i trinajstoj’ zadnja opomena! ‘Vako ne bu išlo, mala…