My dear heart

Ova priča poslana je na ozaljski nagradni natječaj “Moje drago serce” . Sad kad se znaju pobjednici, priča se može slobodno objaviti….Pa, kako ne bi samo u mojim fantazijama uživao žiri, eto je i vama na ogled…

Op.a. :Svi likovi i radnja , osim dvije žene, su izmišljeni…

My dear heart

Andrija je čekao da ga voditelj najavi, pa da odradi prvi od svoja dva trominutna nastupa na Svečanoj sjednici Gradskog vijeća u povodu Dana grada , koja se tradicionalno održavala u srednjevjekovnom ambijentu dvorca u Ozlju.

Odabrao je Bachove suite, najkraće njegove, koje je znao odsvirati baš onako napamet, a poslušao je sugestiju da ne svira dugo, jer protokol je nakrcao govornika i filmova o Ozlju , pa da još i on ne „zabrije“… Uzeo je gitaru , naklonio se, i raspalio Bachom po nezainteresiranoj publici koja je ionako već namirisala slasne specijalitete, koju je catering ekipa u susjednoj prostoriji raspoređivala po švedskom stolu, kojeg su nazočni po okončanju govorancija kanili isprazniti.

On, profesor gitare, saksofona, i još nekoliko instrumenata , ovu gažu dobio je kao domaći kadar iz obližnjeg Erjavca s kojim se valja pohvaliti, a pasalo mu je , jer je ranije izašao iz škole gdje predaje, na radost i učenika, jer sutra je ionako 1.maj….

Kao i svi genijalci imao je i Andrija svoju drugu stranu genijalnosti…Neki su je nazivali i nastranosti, ali njega to nije brinulo, nimalo. Osim klasike, koju je studirajući savladao do savršenstva, iza zaključanih vrata svoje sobe za vježbanje pretvarao bi se u ljutog rokera, koji je rasturao klasike poput „Stonesa“, „Beatlesa“, „Doorsa „ Zeppelina“… Imao je i band koji je svirao gaže po zagrebačkim klubovima, ali on je kovao jedan opaki plan…

Plan mu je dobio konačan oblik, dok je svirao drugu pjesmu nazočnim u dvorcu Zrinskih i Frankopana, a njegove note odbijale su se u nepoznato od prastarih zidina gradine…

Zamislio je kako umjesto svih muškaraca u publici , koji statiraju tu s kravatama i uglavnom pretijesnim odijelima, ženama koje stalo poravnavaju suknje i paze da ne pokvare make up, sjedi samo jedna žena- Katarina Zrinski !?

Tako bi rado njoj odsvirao, nešto prigodno, nešto što bi je oraspoložilo dok čita ono pismo…Pismo koje joj je Petar , njen suprug poslao iz uzništva ,iz tamnice nadomak Beča, dok je čekao svoj posljednji dan…

Tog mu je trenutka na pamet pala ideja , koja mu se činila tako uzbudljivom…Onako ,neodoljiva, baš erotskoga naboja…

Završio je i drugu suitu, naklonio se, pljesak je odzvanjao atrijem, a on se smješkao i požurio na svjež zrak, da se oporavi od nadahnuća koje ga je snašlo.

Bacio je gitaru na zadnje sjedište, u onoj groznici škaljajuće ideje zgrabio blok iz torbice, olovku i ispisao na papir sav sadržaj svojih usplahirenih moždanih vijuga…

Prekinulo ga je kucanje po vjetrobranskom staklu….Domjenak! Poziv zgodnih dama iz protola Erne i Lidije, ne odbija se, pomisli …Evo, sad ću… Rado se pridružio ekipi koja je zdušno tamanila ražnjiće, kanapee, štrudle, ma sve…Njegova ideja, koju je upravo zabilježio, dodatno ga je izgladnjela, pa je zdušno navalio na „catering adute“ , usput razgovarajući s nazočnima, a da ih uopće nije slušao…

Njegova ideja proždirala je njihove riječi i misli, poput želučane kiseline…On ima ideju, on ima hit!

Smislio ovako: Uglazbit će prilagođeni tekst Petrova pisma Katarini, snimit će pjesmu, i poslati je na natječaj za pjesmu Eurovizije, ili kako se to sad zove- Eurosong . Kako bi baš bila „eurovizična“, srednji dio će prevesti na engleski, a najbolje bi bilo da to bude jedna „rap“ epizoda, koju bi izrecitirao njegov kolega s Akademije, Franjo. Lik koji je ,jednako kao i on, bio glazbeno bipolaran i osim što je svojim baritonom pjevao sve moguće arije, volio je hip hop i ostale inačice tih modernih izričaja, ali od srama, što bi ljudi rekli- operni prvak, repa i maše rukama u preširokim hlačama, držao je tu tajnu, baš u svom vlastitom ormaru, poput onih druge seksualne orijentacije…

E, izaći ćeš ti moj Franjo iz ormara i to pod jarka svjetla reflektora, zarekao se Andrija, iako je znao da će teško od prijatelja iskamčiti pristanak…Ali, nikad ne reci nikad, reče sebi u bradu Andrija i krene brusiti završnu verziju svoga hita kojim je želio pokoriti Hrvatsku i Europu! Ma, cijeli svijet, jer toga se još nitko nije sjetio!

Pjesma je brzo bila spremna, s svojim bandom izvježbao je sve u jedno popodne , valjalo je samo još nagovoriti Franju, da se u pjesmi kao Petar , obrati Katarini , u rep kitici…

U nagovaranju Franje na glazbenu diverziju pomogla mu je jedna naoko banalna sitnica…Franjo je, naime, već tjednima obletavao oko lijepe Katarine- garderobijerke u kazalištu gdje je on pjevao, pa bi ovo moglo pomoći…Na koncu je pristao, iako mu se sve činilo glupo i neizvedivo..

Uglavnom, pjesmu je Andrija snimio, poslao na natječaj za „Doru“, a band je za ovu priliku nazvao „ „Two Mač „ igra riječi , po dva mača kojim su okončani životi Zrinskog i Frankopana u Bečkom Novom Mjestu.. Činilo mu se dobra fora…

Nasvakidašnji rokersko reperski napjev, za divno čudo, dobio je uvjerljivo najviše bodova žirija i publike i pjesma je upućena na završnicu natjecanja, gle sudbine- u Beč!

Andrija i Franjo, postali su nacionalne zvijezde, pa su dva mjeseca prije nastupa u gradu na Dunavu, uglavnom krstarili po televizijama i radio postajama, a neizostavno i snimajući spot za pjesmu…Spot je, naravno sniman u Ozlju, okolici Staroga grada i snimajući dronom prekrasne pejsaže ovog čarobnog kuta kugle zemaljske…To je Andriju baš radovalo, jer oduvijek je želio cijelom svijetu pokazati ljepotu svog zavičaja…

Svjetla pozornice u Beču su se ugasila, začuo se prvi rif moćne Andrijine gitare i pjesma je počela….

“Moje drago serce! Nemoj se žalostiti sverhu ovoga moga pisma, niti burkati.

Polag Božjega dokončanja sutra o deveti uri budu mene glavu sekli, i tulikajše naukupne tvojemu bratcu

Danas smo mi jedan od drugoga serčeno prošćenje uzeli. Zato jemljem ja sada po ovom listu i od tebe jedan vekovečni valete, tebe proseći,

Onda je utrčao Franjo i oštro odrepao :

if I have ever hurt you or done you wrong: forgive me

praise the Lord, I am well prepared for death, and I do not fear it

I pray to the God almighty, Him who brings me to my knees

and if He will have mercy on me, I will beg and pray

to in front of his holy throne

meet Him once again, forever.

Refren :

Veće ništar ne znam ti pisati, niti za sina, niti za druga dokončanja našega siromaštva:

ja sam vse na Božju volju ostavil. Ti se ništar ne žalosti, ar je tako moralo biti.

Naj te Gospodin Bog s mojom kćerju Aurorom Veronikom blagoslovi.

Tvoj Petar.”

Na kraju pjesme , kostimirani „đelati“, dva su puta zamahnuli mačem i efektno ih zapiknuli u drveni pod pozornice…

Ovacije iz dvorane dugo se nisu stišavale…a onda je počeo onaj drugi dio- ocijene žirija , bodovi..

Kako to ide, znamo već… Croatie- d pua, Kroejša twelve pionts…Hrvatska, dvanaes poena… Hrvaška deset točk…