Bubamara je svakim danom sve više, no što je najvažnije, nije riječ o našim domaćim, crvenim bubamarama, već narandžastima, crveno-smeđima, crnima, pa čak i žutima. Riječ je o azijskim bubamarama, a naša županija nije prva na njihovu udaru. Već su se raširile kontinentalnom Hrvatskom, a s njima se bore i u Bosni te Srbiji.
Domaća bubamara je crvene boje i ima 7 točkica.
Riječ je o "uvezenim" bubamarama koje su u Europu stigle najprije u Belgiju i Nizozemsku prije više desetaka godina. Stigle su kao "pomoć" u plastenike kako bi tamo ubijale biljne uši. Stručnjaci kažu da ih pojedu i 200 na dan. No, osim što uništavaju biljne uši, uništavaju našu domaću bubamaru jer se nezaustavljivo šire Starim kontinentom.
U Hrvatskoj su prvi put zabilježene prije tri godine i otad osvajaju novi teritorij. Agresivne su i jedu ličinke domaćih bubamara, te su prava invazivna vrsta protiv koje trenutno nema lijeka. Ako se osjete napadnutima, ispustit će tekućinu neugodnog mirisa, teško ju je i ukloniti, a ima "kemijski" ukus. Neki liječnici upozoravaju da su ove bubamare i opasne za asmatičare, ali i da uzrokuju konjuktivitis.
Azijska bubamara, može imati osnovnu narančastu, crvenu ili crnu podlogu, a može biti bez ijedne točkice, odnosno imati ih do 22. Teško ih je prepoznati, točnije moguće ih je odrediti prema malom slovu M, koje ta vrsta bubamare krije na svome prsištu.
Stručnjaci savjetuju i da ih se ne izbacuje van, već usisa.