Skini našu aplikaciju

Slušaj i gledaj online

  • weather-image

    17C° Karlovac

  • weather-image

    17C° Duga Resa

  • weather-image

    15C° Ogulin

  • weather-image

    16C° Ozalj

  • weather-image

    16C° Slunj

Hrvatska TEŠKE SITUACIJE Podijeli

Nakon 22. tjedna trudnoće radi se o porodu, ne pobačaju. Beba ima šansu da se rodi živa, tko će ju tada ubiti?

Primarijus Štajcer i sam se u karijeri susretao sa zahtjevim slučajevima, a kaže kako su pravila i norme jasno propisani

Slučaj trudnice iz Zagreba kojoj je u šestom mjesecu trudnoće rečeno da nosi dijete s malignim tumorom na mozgu ovih dana ponovno je otvorio brojna pitanja u našem društvu, a pročelnik Službe ginekologije i porodiljstva u karlovačkoj bolnici primarijus Željko Štajcer kaže kako je riječ o kompleksom slučaju u svakom smislu.

I sam se susretao u svom poslu sa slučajevima koji su teški i složeni i nakon kojih uvijek ostaju dvojbe, no kaže da su pravila i norme jasne.

U Hrvatskoj je pobačaj legalan do 10.tjedna, do 22. tjedna je moguć zbog medicinskih indikacija odnosno slučajeva nespojivih sa životom, a to je ujedno i vrijeme dokad se termin “pobačaj” koristi.

Nakon 22. tjedna govorimo o porodu, kaže dr. Štajcer.

Upravo takvi slučajevi upućuju se na klinike koje za svaki slučaj daju posebno mišljenje jer niti jedan nije isti. U komisijama se nalazi više stručnjaka, ne samo ginekologa, koji daju mišljenje o slučaju.

– Ako se radi o malformaciji koja nije spojiva sa životom, pristupa se pobačaju do 22. tjedna i to mi na Švarči radimo.  Nakon toga sve ide na klikniku, odnosno drugostupanjsku komisiju jer je to puno širi kontekst i nadilazi opće bolnice. Tu se radi o eutanaziji.

Primarijus Štajcer kaže kako prvim udahom, odnosno kad se beba rodi i udahne, biva upisana u knjigu rođenih te postavlja pitanje tko je taj koji će ga upisati u knjigu umrlih.

– Mislim da se ovdje u početku “fulalo”, govori se od početka o pobačaju, a u ovom konkretnom slučaju riječ je o porodu, to je situacija koja je teška i strašna i za samu majku, ali i za liječnike iz etičke perspektive.

Ne ulazeći i ne sudeći konkretno, navodi da liječnike treba razumijeti jer nakon 22. tjedna bilo dijete bolesno ili ne, ima šansu preživjeti porod.

-Koliko će živjeti, imamo li pravo ubijati čovjeka koji ima teške maligne bolesti i ima li on pravo na eutanaziju, a kod nas nema.. To sve su daleko složenije stvari i nije samo tako odlučiti nešto jer to nadilazi zahtjeve samo jedne struke, kaže dr. Štajcer promišljajući sve aspekte.

Ukoliko se kod takvog poroda dogodi da dijete živi, odnosno rodi se živo, nastavlja dr. Štajcer  i postavlja pitanje: -Što tada? Tko će ga ubiti, a išlo se na prijevremeni porod. Po njemu, sada izazivati porod kod živog djeteta i s 26 tjedana je neetički, a njegov osobni stav je iznijeti trudnoću do kraja.

– Ne znamo što će biti, možda će umrijeti i u maternici i tad znamo što ćemo učiniti. Kad se porodi, neka živi koliko živi, ali tko je taj koji će ubiti?

Potpuno mu je jasna situacija u kojoj se ginekolozi nalaze, no tvrdi da u ovoj priči treba postaviti pravo pitanje: -To dijete će se roditi živo, hoće li ga onda netko ugušiti? Nisu ginekolozi tu da ubijaju. Mi možemo pomoći ako nešto nije u redu, a tu moramo biti sigurni i tražimo druga mišljenja.

Pročitajte i ovo

SAMO ZELENO

Pošumljavanje Perjasice: 2000 sadnica hrasta lužnjaka za ljepši krajobraz