Tjednik piše: “Događa se da neki psi dobiju tek toliko doze da započne “postupak ugibanja”, no ne dovoljno da to bude brzo i bezbolno. Pa onda satima ugibaju krvareći do sigurne smrti.
Osvrnuo sam se po šinteraju, ustvari po toj “sobi” od nekih petnaestak četvornih metara u kojoj su smješteni i kavezi, i veterinarska ambulanta, i spremnici sa lešinama, i karantena, i spremište hrane i ne znam što sve ne, ali nigdje ne primjećujem ni jedne mačke. Osim onih u zamrzivačima. Na moje pitanje gdje drže uhvaćene mačke, vodič odgovara pogledom usmjerenim prema škrinji.
– “One se odmah rješavaju” – kaže.
Karlovac godišnje za uklanjanje životinjskih lešina iz proračuna izdvaja 100 tisuća kuna, a za hvatanje, hranjenje i eutanaziju napuštenih životinja još 200 tisuća kuna.
Poslove higijenskog servisa obavlja Centar za razvoj poljoprivrede i trgovinu poljoprivrednim proizvodima, a njegov suvlasnik Vladimir Petrić smatra da nije ništa sporno u tome što se lešine uginulih i usmrćenih životinja čuvaju u škrinjama za zamrzavanje.
– Tamo se drže lešine, nego kadi bi se držale, ne znamo što je tu sporno? To je propis, po kojem trebaju biti. Drukčije nije ni predviđeno, one moraju biti u frižiderima – izjavio je Petrić za RM.