Naša poznata glumica Zrinka Cvitešić 4. listopada 1991. bila je učenica škole na Turnju: Otišla sam s crveno-bijelim medom, imam ga još i danas, a rat nikad neću razumijeti
Sjajna glumica, Karlovčanka i Turanjčanka otkriva da joj se s godinama sve više vraća “glad” za djetinjstvom na Turnju
Jedna od učenica i učenika kojima je prije 31 godinu na Turnju naprasno prekinut školski sat i od napada JNA i pobunjenih Srba bježali su glavom bez obzira je i naša poznata glumica, Karlovčanka i Turanjčanka Zrinka Cvitešić.
Danas se za Radio Mrežnicu prisjetila te 1991. godine kad je kao 11-godišnja djevojčica shvatila iz prve ruke što je rat.
– Bila sam peti osnovne, nastava je taman počela, ali mi smo “skužili” da se nešto događa i to još ljeto prije. Đaci iz razreda su nekako “nestajali”, bilo nas je sve manje, stigla je jesen i školska godina, a u razredu nas je bilo pola, prisjeća se Zrinka.
A onda je došao 4. listopada i napadnut je Karlovac.
– Sjećam se da smo bježali, prespavali kod prijatelja u gradu… Tog 4. listopada baka i deda su mi ostali u kući na Turnju, tata je bio u gradu, mama je bila s nama, imale smo pravo odabrati jednu igračku koju ćemo uzeti sa sobom i odabrala sam crveno bijelog medu kojeg imam i danas.
Nekako mi se sve više vraća glad za djetinjstvom, za onim na Turnju
I dok glumačke zvijezde moraju malo “frizirati” događaje iz djetinjstva jer im je to u opisu posla, Zrinki to doista ne treba. Dovoljno je da kad treba zaplakati, sjeti se takvih trenutaka.
Život je kasnije Zrinku odveo i u karlovačku Gimnaziju i put glumačkih staza, a onda i Londona. Danas smo je uhvatili na putu za Brač gdje su joj odredište dva maslinika koji sve više zaokupljaju njenu pažnju.
-Živim između Zagreba, Brača i Londona trenutno, evo i ta dva maslinika mi zaokupljaju pažnju, no nekako mi se sve više vraća “glad” za djetinjstvom, mirisima, okusima, za onim na Turnju, ne znam je li to do godina koje su tu, ali točno kužim da život usmjeravam vraćanju na Turanj, kaže simpatična i jednostavna Zrinka čiju jednostavnost nije pomrsila ni slava ni svjetla velegrada.
-Sad kad je prošlo toliko godina, sjetiš se svega, ima još hrpa gelera, imaš podsjetnike, ali ni danas s 43 godine ne mogu shvatiti smisao rata, kao što ga nisam mogla ni kad sam imala 11… Tu nema pobjednika i poraženih, svugdje ima poginulih i preživjelih, taj dio nisam shvatila nikad niti ga danas shvaćam.
(foto; FB Zrinka Cvitešić i RM arhiva)