– Svakom čovjeku, bez obzira na dob, potreban je netko tko će ga voditi, čuvati i ljubiti, tko će ga razumjeti i čuti i tko je spreman sići s Neba i reći da Nebo nije daleko, a tu osobu može pronaći u liku svetog Josipa, rekao je u svojoj propovijedi dekan Karačić. Naglasio je da u svim životnim neprilikama i poteškoćama, u trenucima ostavljenosti i beznađa, kada se čini da nema rješenja, svatko može zazvati svetoga Josipa i on će mu sigurno pomoći.
Uz dekana u misnom slavlju su sudjelovali i dekan Vojnog dekanata Vladislav Mandura te rektor svetišta mons. Antun Sente ml.. Svetu misu pjesmom je obogatio zbor Župe Presvetog Srca Isusova.
-Čovjeku ne treba puno da bi živio! Treba mu djelić Neba kako bi bio zadovoljan i radostan! Pa taj djelić Neba želimo i večeras ponijeti iz ovoga Svetišta u svoje domove, u svoje obitelji, na svoja radna mjesta i u ovu našu, često tmurnu, svakodnevnicu! Jedan savjet – manje televizije, manje politike, manje psovke, manje sekiranja, a više molitve, dolazimo radosniji, lakši, dolazimo, uistinu, brže do Neba koje se i večeras spustilo, kao i ona mana u pustinji, da bi barem malo dotaknulo svojom rosom, jednom kaplju, svakoga od nas. Ponesite tu manu u slici ove Riječi, u slici Nebeskoga Kruha koji će se lomiti na oltaru i u slici i zagovoru svetoga Josipa, poručio je vjernicima vlč. Karačić.
Ovoga puta, nakon mise vjeru je svjedočio novinar i urednik u informativnom programu HRT-a Jozo Barišić.
– Bog je u mom životu stvarno učinio čuda, ali ne vjerujem zbog toga ili od tada. Vjerujem od kad znam za sebe. Jesam li to zaslužio, ne znam, rekao je Barišić.
Ispričao je vjernicima i o teškim trenucima kroz koji je njegova obitelj prolazila kada su saznali da njihovo nerođeno dijete ima Downov sindrom, o nagovaranju liječnika na abortus te o čudu kada je to dijete rođeno potpuno zdravo i bez ikakvih poremećaja.
Ipak, kao najveće čudo s kojim se često susreće istaknuo je praštanje.
– Najveće čudo za mene je kad se s nekim doista posvađate, kad vam netko učini neko zlo da smognete snage oprostiti. To je za mene najveće čudo. Kroz vjeru sam mogao spoznati taj osjećaj istinskog opraštanja, zaključio je Barišić.