Nemoralna ponuda
Ovih sam dana proslavio 20. godišnjicu, obljetnicu, kak’ se to već veli – zaređenja!
Dakle, te postolujne jeseni ’95. po prvi put sam na sebe obukao iz Zorin doma posuđeni plašt i stavio kapu na glavu, pa u krštenje mošta! Za moj upliv u pastoralni rad ‘Svih svetih’ (Martina, Nikole, Sv. Djeda Božićnjaka… ups!) kriv je tadašnji predsjednik TZ Karlovac Dragor Nikolić, zvani Jundra. Nitko se mantije i Štatuta nije laćao pa je zvao mene, tada tek zajebanta opće prakse, koji se time bavi između dvije smjene u šanku i između mijenjanja pelena tek rođenoj kćeri. ‘Mlada misa’ bila je u sada pokojnom ‘Centralu’, a kume su mi bile gimnazijalke Olje Perešin, koje su sad glavne face u ‘Gupcu’, ‘Singrlicama’… Tada su bile zaigrane cure, koje su zajedno sa mnom probijale led javnih nastupa!
Kad sam shvatio da su to uloge koje mi baš leže, dao sam si truda, pa svake godine dorađivao inače dosadne litanije krštenja mošta, a uskoro sam naručio svoju vlastitu opremu. Mitru i plašt po mjeri, nabavio zvonce, ‘ampidekl’ i eto ‘popa od formata’… U zadnjih nekoliko godina sam ‘lažni velečasni’ ili, kako sam se sam imenovao, ‘Ponoćni biskup zagrebački’, pa na Rujanfestu ‘vjenčam’ parove. Desetak sam puta bio ‘zamjenski pop’ na obnavljanjima zavjeta – dakle, zlatnim i dijamantnim pirovima, ‘vjenčajući’ vremešne bakice i djedove, sve uz puno zafrkancije, a zato su me uostalom i zvali. U tih dvadeset godina svašta sam vidio, a dio i zapisao u (o)blozima… Od jahanja kobile kao Sv. Nikola, do uvjeravanja bakica u Slunju da ja zaista nisam pravi biskup i da neću u nedjelju pomagati njihovom župniku Mili oko procesije… Jo, što’s lijep pop, šteta što nisi pravi – zaustiše one, guckajući netom kršteni ‘Slunjski drajsan’!
U neobične doživljaje stalo bi puno svega, ali opisat ću jedan ovogodišnji razgovor, koji me baš oborio s nogu dlakavih!? Mjesto radnje – Zagreb, točnije, restoran na Jarunu, gdje sam ove godine imao čak tri nastupa. Dopalo se gazdarici, a oni koji su bili prvi put, dolazili su opet s novom ekipom, tako da je zadnji u nizu nastupa potrajao… skoro kao ono spajanje ‘Evo tv-a’ u reklami!? Tamo sam nova njuška pa mogu izvodit’ sve one vratolomije koje ovdašnja publika već zna. I tako, uz hrpu imitacija, doskočica, viceva, pobrah gromoglasne stand up ovations i zadovoljan pakiram prema rodnom gradu… Znojan i umoran, žurim još na jednu poslijeponoćnu gažu u Karlovac, oprema preko ruke, tražim ključ pa pravac parkiralište.
– Ej, gospo’n! – zazove me netko s vrata restorana. Imaš sekund, minut, pit’o b’ te nešto!?
Prepoznah lika iz prvih redova, koji je sve snimao mobitelom i smijao se baš onako ‘gorštački’ iz dubine utrobe… Takve ćelavce od 120 kila lako je zapaziti…
– Recite, malo mi se žuri… Čekaju me u Karlovcu…
– ‘Vako… Gled’o sam te sva tri dana ‘vamo – zareža on bosanskim naglaskom pa nastavi – Opak si igrač, što s’ ne bi malo jače probio u Zagrebu… Evo, ja radim k’o menadžer bendovima, imam neke cure, ono, striptizete, pokrivam sve šta treba, zabavu i šegu ‘vake vrste… Imaš l’ ti menadžera? ‘Ko te vozi? Kol’ka ti je cijena?
Zaustih reći da nisam zainteresiran, osvojim još tri metra prema autu, ali on ne sustaje…
– Vidi malo… Fine pare bi namlat’li… Mogu ti ja svašta nabav’t da budeš još bolji…
– Kaj, na primjer?
– Pa, jebajga, ne moram ti sve crtat’… Malo bijelog, smeđeg, malo farmaceutika… Nemoj mi reć’ da nisi na nečem?
Di si mene seljaka iz Vukmanića naš’o s tim sranjima… Meni je i Andol 500 prejak…
– Ne treba, hvala, ne bi se bavio s tim…
Otključavam auto, bacam robu na zadnje sjedalo, ali veliki manager ne odustaje…
– Ajd’ ne budali… pa znam ja caku kako i do televizije moreš, do super gaže za fini svijet… Baš su ti dobri bili oni gay vicevi… nisi bio grub. A moji klijenti to vole… Mislim da bi bio njihov tip… Ajd’, što s’ tako konmezervativan, jebagati!
A, tu smo… i guze treba dati… Sasvim mi je dovoljan bio nedavni pregled prostate…
– Majstore, ostavi broj kod gazdarice, javim se ako se predomislim… Odo ja… kako veli Rozga, jer ću u Karlovac stići u 2, u 2 …!?
Zalupim vrata i tutanj iz te Sodome i Gomore u naš mali konzervativni grad. E, baš sam neki… Mog’o imat menadžera, šofera… pa i dečka… i više njih! Nikad niš’ od mene!