Tema filma je represija komunističkog režima i to kroz prizmu žrtava tog istog režima, ljudi koji su bili hrvatska društvena elita, a koji su "nestali" u prvim mjesecima i godinama nakon Drugog svjetskog rata kao neprijatelji tog režima. Film prati posljedice ovakve eliminacije neistomišljenika kroz sudbine njihovih obitelji do današnjih dana.
Vinko Kos bio je književnik i pjesnik za djecu, Zlatko Ognjanovac učitelj, zborovođa i prosvjetni inspektor, Jeronim Mlinarić općinski bilježnik, Vladimir Mrzljak državni službenik, Andrija Hebrang visoki dužnosnik komunističke partije, a Boris Novak maturant gimnazije. Nova je vlast u njima prepoznala neprijatelje naroda i oni nestaju bez traga.Nakon desetljeća šutnje o svojim “nestalima”, u filmu govore Lada Kos i Vera Kos-Paliska, msgr. Josip Mrzljak, Ratko Mlinarić, Vladimir Novak, Ljerka Ognjanovac, dr Andrija Hebrang ml.Povijesni kontekst objašnjavaju: dr. Ivo Banac, dr. Mitja Ferenc, dr. Martina Grahek-Ravančić, dr. Vladimir Geiger, Roman Leljak i Vice Vukojević.
– Naša sadašnjost, spoznaja da je Hrvatska i danas zarobljenik mentalnog nasljeđa komunizma, da nam se i danas želi nametnuti način gledanja na prošlost , ali i sadašnjost kroz naočale formalno bivšeg, ali istinski nikada demontiranog režima. Ljudi koji su činili okosnicu tog sustava i dalje su u poziciji moći, njihova djeca i unuci danas upravljaju državom, gospodarstvom i društvom, njihove žrtve i dalje se negiraju i prešućuju, potomci žrtava i danas se guraju na društvenu marginu, sustavno eliminiraju iz sustava odlučivanja. I na taj se način čuva jedan oligarhijski monopol vlasti koji je se urušava i koji je gospodarski i društveno neodrživ. Demontaža tog oligarhijskog upravljačkog monopola je pretpostavka ne samo demokratskog i europskog razvoja Hrvatske već i novog gospodarskog koncepta. A spoznaja uzroka je prvi korak prema promjeni, kaže autorica Starešina o svom filmu čija je premijera bila u svibnju u Zagrebu.
Ozaljska promocija počinje u 20 sati u Starom gradu Ozalj.