Nestašni grobari
Nisam crna vrana, a još manje ptica zloslutnica, ne naviještam skori Sudnji dan, niti najezdu skakavaca ili puževa ubojica… Ali, brate, što nas ovih dana straše grobarima, ustvari ‘grobarima’, to je više neizdrživo…
Počelo je s ‘Tomom grobarom’, koji je išmarao ‘lepog Boru’ u drugom krugu izbora za precednika Srbije s jednom i trifrtalja pokrajina. Pa Toma će da bije! Grobar će da kidiše, jao Hrvatima, Šiptarima, Eskimima i tako dalje. Samo je nedostajalo da opet izvuku onu: ‘Srbija do Tokija!’ A sad je ona, burazeru – Srbija k’o Nokia, svake godine sve tanja i sve manja, a možeš da je opališ ‘na tač’, samo ne stiskaj ‘tu mač’, da se ne osipaju Vojvodina, Sandžak, ‘Er Es’ skupa s Dodikom, koji je pak navijao za ‘Klunija’ Tadića. To što Toma beše direktor beogradskih grobalja, automatski ga je kvalifikovalo da ceo život preti lopatom i grobarskim kanapčetom… Pa mora ne’ko da bude grobar, a ne može svatko da bude direktor groblja… Odgovoran si i za žive i mrtve podjednako!
Drugi Toma, koji je, kao i Nikolić, u nedjelju dobio izbore, je Karamarko. Ako će se njih dvojica ikada službeno ili neslužbeno sastajati, to može biti samo u Tomislavgradu ili na groblju po izboru!? I Karamarka su prozivali da će biti grobar Hadezeja, demokracije, tolerancije… Uglavnom, crno, crnje, karat’ će Marko, spašavaj se tko može… Špijuni, pijuni, ćevapi, somuni… Bjež’te dok je vremena…
Tako su grobari, oni kojima to zaista piše u radnoj knjižici, postali ni krivi ni dužni – dežurna strašila. A njihov posao je u stvari vrlo častan i odgovoran. Kad svi dignu ruke od vas – i doktori, patolozi, svećenici, govornici – preostala je samo grobarska lopata i njihov tužni pogled. Moderniji pokojnici budu fensi šmensi kremirani, pa tu nema tako grubih zahvata poput spuštanja lijesa u jamu i zatrpavanja ostataka grumenjem (2 kubika po ISO 2012 standardu) i na kraju zabijanja križa kod uzglavlja pokojnika. Dakle, grobar je zadnji koji s vama ima posla. Računamo da ste se sa Svetim Petrom već raskusurali i smjestili u Raju, Paklu ili Čistilištu – po zaslugama. Zato me malo ljuti što se tako olako poteže za grobarima, samo u svrhu plašenja i zastrašivanja. Uostalom, kad grobar ima posla s nekim, taj to više niti vidi niti čuje, osim ako ima kakvu nebesku aplikaciju na I-phonu, da bude ‘on line’ u trenucima ovozemaljskog ispraćaja…
Prisjetih se i jedne zgode s grobarom i babicom, koja je uzdrmala radijski eter sredinom 80-tih. Gosti u emisiji bili su babica ili primalja i grobar. Dakle, prva i zadnja ruka koja s tijelima i posmrtnim ostacima istih ima posla. Počelo je odmah žestoko, kad se u emisiji ‘Frigidna utičnica’, tada još ‘Omladinskog radija 101’ poslovično uglađenog Davora Meštrovića, javio slušatelj s pitanjem za grobara: ‘Dokad će se na Mirogoju pokapati Židovi i psi?’ Tada na radiju nije bilo delay aparata pa je skandal bio momentalan, kao i suspenzija voditelju. Antisemitsku provokaciju, dakako, nitko nije ni htio ni planirao, pa su babica i grobar ekspresno otpravljeni iz studija u potkrovlju Studentskog doma na Savi. Dobra ideja, dobra namjera, ali eto, javio se ‘grobar’ koji je sve to jednim pozivom pokopao. O toj emisiji razglabao je i tadašnji CK SKH. Radio se nekako izvukao, a ‘Meštar’ je s vremenom utabao svoj tv-put na Prisavlju, gdje još i danas budi narod u ‘Dobro jutro Hrvatska’.
Stoga, ne bojte se grobara, ne budite ‘nevjerne Tome’. Toliko o tome. ‘Ajmo onu koju svi znaju: ‘Kad ti grobar zadnju hiti, zadnju hiti preko riti…’