Ova 62-godišnja žena iznimno je vrijedna, ustaje u 4 ujutro da bi već u 7,30 bila na karlovačkoj tržnici i tamo prodavala do podneva. Potom odlazi kući, svojoj obitelji, kuhajući i spremajući sve do 16 sati da bi se otad "povukla" i sve do ponoći radila sireve. A sirevi su "proizvod" rada obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva na kojem je trenutno 7 krava i jedna junica.
Od malih nogu živi na poljoprivredi
– Teško je to znate, no ja taj posao volim. Od malih nogu sam na poljoprivredi, odrasla sam tako, udala sam se iz Vukmanića na Goljake, opet na poljoprivredu i ne bih to nikad mijenjala. Nema tu radnog vremena, slobodnih dana, godišnjih odmora, to je posao gdje se ne staje. Ponekad bih malo i nekamo otišla, na primjer s KUD-om gdje sam plesala do rata, ali, evo, nije baš da mogu, kaže Ružica za Radio Mrežnicu.
Brigu o kravama i staji vodi suprug dok ona prodaje na karlovačkoj tržnici zadnje desetljeće. – To je nešto što me drži, sad već jesam starija, no taj posao, poljoprivredu morate voljeti. Nije vam to za svakog, ovi mladi danas to sigurno ne bi mogli. Tu je puno rada, puno odricanja. Živi se teško, ali se može ako si vrijedan i uporan.Nije da ja kod kuće radim samo sir pa nosim na tržnicu. Treba to zgrijati, napraviti, sve treba biti čisto, uredno i tako svaki dan.
Sireve kupuju Riječani, Slovenci, Karlovčani, gastarbajteri…
A da je Ružica i vrijedna i uporna svjedoče svi koji je poznaju. Dodaje da je i kći ponekad pita kako sve to uspijeva, no ona opet kratko odgovori: – To moraš voljeti.
Kad popodne uđe u svoje "carstvo" sira ne staje dok sve ne napravi. Za jedan sir težak kilogram treba joj 4 litre mlijeka, a prodaje ga za 20 kuna. Uz sir, prodaje i vrhnje, a kad ima, prodaje i jaja.Cjenkanja na tržnici više nema, a najbolja reklama su joj kupci koji se vraćaju.
– To vam je sve zdrava hrana. Generacije su na tom odrasle. Imam kupce iz Karlovca, već dugogodišnje, ali dolaze i sa Krka, Rijeke, iz Slovenije, a dolaze i mnogi "gastarbajteri" koji u Njemačku sa sobom iz rodnog kraja nose naš sir, otkriva nam.
I taman dok nam je objašnjavala odakle joj dolaze kupci, stigao je jedan i to iz Rijeke.
– Dugo godina tu kupujem, svaki puta stanem kad idem prema Zagrebu, kaže nam Riječanin pa napominje da su mu Ružičini sirevi i vrhnje jako fini i ukusni.
Uskoro je stigla i vremešna gospođa iz Karlovca koja redovito kupuje kod Ružice. – Nemam vam šta za reći, sir je odličan, tu dugo kupujem, gospođu znam i sve je za pet.
Kriza se osjeti zadnju godinu
Karlovačka tržnica ipak je sve praznija, sve je manje kumica sa sirom i vrhnjem, a jedino na petak i subotu malo se taj broj poveća. – Ima malo krava, evo kod mene u selu skoro pa nitko, a nekad je svaka kuća imala krave. Malo je krava, a malo je i novaca, kaže gospođa Ružica. Puno ljudi sve više gleda, a manje kupuje. Zlatno je vrijeme bilo prije par godina, a ova kriza osjeti se jako u zadnjih godinu dana.
Ništa nema bez volje, ona me drži
Koliko će još dugo raditi ovaj posao, Ružica ne zna, no planira u dogledno vrijeme smanjiti obim. Razlog je opet jasan: što godine koje svima idu, što sveopća kriza. Dotad će izdržati ovaj svakodnevni tempo od 4 ujutro do odlaska na počinak u ponoć. – Teško je, ali imam volju, ne znam ni sama, ali ta me nevjerojatna volja u meni drži u ovome, kaže Ružica.