No milk today

Ova najnovija mliječna kriza, u kojoj se trve priozvođači te hranjive tekućine i prerađivači iste tekućine ili češće praha, neodoljivo me podsjeća na scenu iz filma ‘Lepa sela lepo gore’ Srđana Dragojevića – kada u tunel, koji drže srpski vojnici, ničim izazvana ušeće – krava.

Zarobljeni i u klopci, ‘čedomiri’ gladni i žedni dočekali su domaću životinju kao spas s neba, pa je krenuše dozivati raznim imenima: Šarka, Amra, Beba i konačno netko pogodi – Jovanka! Jovanka zamuče i krenu prema njima i, kad je već bila nadohvat ruke, ‘balije’ raspališe zoljom i pade Jovanka puna vimena na brisanom prostoru između položaja i ulaza u tunel… Prigodno, uz uvrede i podjebavanja, pustili su preko radio uređaja pjesmu ‘No milk today’ Herman’s Hermitsa. Ekipa u tunelu u nastavku je iz očaja pila svježu mokraću, uostalom, tko nije gledao ‘Sela’…

Eto, tako nekako se osjeća danas i naš vlasnik kravica i vrijedni stočar, dok ga kapitalisti i država doživljavaju kao nešto bespotrebno i lako zamjenjivo, gotovo kao dosadnog obada, koji stalno zuji oko ušiju i, kad mu se dozvoli, pije krv na debeloj koži mljekara i ministarstava… Otresli bi ih se, ali ne znaju baš kako… Poklalo se na tisuće grla zbog nekakve benigne zaraze koja je opasna za ljude i drugu stoku, samo ako uzorke virusa netko u laboratoriju greškom popije umjesto jogurta za gablec… Otkupna cijena mlijeka manja je nego boca obične vode, a gorivo i ostalo da ne spominjem…

A tko nikad nije prismrdio u štalu, ne bi smio pisnuti o toj temi. To ne da je krvav i prljav posao, nego je robija koja traje od 0 – 24, 365 dana u godini, čak i duže, ako je prijestupna kao ova. Jedna kravica velika je obaveza za ishranu, veterinarsku skrb, a kamoli nekoliko desetaka dojilja, koje zahtjevaju svoj red da bi dale puno kvalitetnog mlijeka. Ta ekipa ne ide na skijanje, a na more idu između dvije mužnje… Isto tako, tko nije pio pravo mlijeko, neka čkomi o cijeni. Ove bijele vodice, koje imaju one smiješne oznake ‘masnoće’, nisu ni do koljena pravom domaćem mlijeku, koje ima onaj ‘vjenčić’ i svoj miris, od kojeg se raste i razvija zdravo i dobro.

Očito da je veća briga svima ima li ‘Seve nacionale’ dovoljno mlijeka za malog prijestolonasljednika, nego hoće li seljaci i dalje turirati traktore po centru Zagreba… A da ni stoci nije slutilo na dobro s ‘kravatašima’, moglo se iščitati još jesenas, kad je ona revoltirana krava jurila po dvorištu ministra Čobankovića… Opisao sam to u priči ‘Muuuu’. Volio bih da se varam, ali stočarstvu se crno piše. Osim risova, bjeloglavih supova i boškarina, koji figuriraju kao ugrožene vrste, uskoro ćemo svirati dobrotvorne koncerte za ‘Šarenke’ i ‘Lisave’. U posljednjih mjesec dana nema dana da u našim malim oglasima nemamo bar dvije tri krave ili junice za prodaju. Međutim, kupaca nema. Na kraju sve te vrijedne hraniteljice odu ‘pod sikiru’, jer ih nitko ne želi kupiti, hraniti, dojiti.

U mojoj ‘fari’ nema više od deset krava. Ne sjećam se kada sam zadnji put naletio na balegu?! Nekad nisi mogao biciklom proći po selu da ne ugaziš u topli ili skoren kravlji ili konjski izmet. Čak smo vozili slalom između tih tamno smeđih humaka… A kad nagaziš na ‘minu’, otkližeš zajedno s biciklom u grabu ili živicu, pa je to automatska diskvalifikacija. U najboljim godinama u našoj štali bilo je osam krava, kobile i junci. Danas je unutra stol za ping pong. Ni lastavica nema. Nema kravica, nema njima hrane i topline. Bože, sve bih dao, kao oni razmaženi bogataši, da mogu jedno popodne uzeti štap, tranzistor, Laso roman, pa odagnati krave na pašu.

O čuvanju krava mogao bih napisati dosta uzbudljiv roman, ali sad ću se zadržati samo na prvom danu moje ‘kravarske’ karijere, koja je potrajala sve do odlaska u vojsku. Imao sam nepunih 6 godina kad mi je deda tutnuo štap u ruke i ostavio me samog u rosi i s pola tuceta rogate stoke. Trčao sam oko njih k’o najvjerniji šarplaninac i pazio da ne odu u tuđi kukuruz ili djetelinu. U neko doba naišla je jedna baka i zavikala:
– Kadi je koji? Kaj te krave nigdo ne čuva? – mene nije vidjela iza živice.
– Ja sam tu, ja čuvam krave! – ponosno ću ja.
– Ah, još tebe treba čuvat’, koga vraga dici ne daju mira ti Valenti…

Danas mi preostaje samo parafrazirati onog lava Krezumicu iz crtanog filma: Tako mi mlijeka u prahu, kidam na lijevo! No milk today…