Novi Papa i stari izazov: svetost odozdo, iz pera Ante Filipa Tepića

Politolog Ante Filip Tepić koji živi u Švedskoj u svojoj kolumni osvrnuo se na izbor novog pape, poglavara Katoličke Crkve. Donosimo vam njegova razmišljanja.

Bijeli dim je podignuo srca, novo ime je izgovoreno s lože bazilike svetog Petra, a čitav svijet je za trenutak zastao. Novi Papa je tu. Mnogima je poznat, nekima nepoznat. Nekima nadu daje, drugima možda izaziva nelagodu. No što sada? Što sad kad više ne čekamo Papu, nego ga imamo?
U ovom trenutku, kad oči svijeta traže znakove smjera i stila novog pontifikata, podsjetimo se da Crkva nije samo ono što Papa kaže ili čini. Crkva smo i mi. A naš odnos prema Papi mora biti dublji i zreliji od pukog oduševljenja ili razočaranja.

Strpljivost, milosrđe, ali i odgovorna kritičnost

Papa nije superjunak. On je nasljednik svetog Petra i kao takav nosi teret službe koja zahtijeva nadnaravnu mudrost, ali i istinsku ljudsku potporu. Stoga, dok promatramo prve korake njegova pontifikata, pozvani smo na strpljivost. Možda neće odmah odgovoriti na sve naše čežnje. Možda će govoriti jezikom koji nam je nov. Možda će donositi odluke koje će izazvati rasprave.
Ljubav prema Crkvi ne isključuje razumnu, utemeljenu kritiku. Upravo su sveci često bili oni koji su znali prepoznati kada je potrebno „poštivati strukturu, ali preispitati duh“. Biti vjernik ne znači biti nekritičan ali znači biti milosrdan u pristupu, iskren u namjeri, i uvijek ukorijenjen u molitvi.

Papa kao ogledalo našeg duhovnog stanja

Teološki gledano, Papa je vikar Kristov ali nije zamjena za Krista. On nije nepogrešiv u svemu; nepogrešivost se odnosi na točno definirane trenutke naučavanja vjere i morala. U svemu ostalom, i Papa je hodočasnik, s nama i za nas. Njegova svetost ne ovisi samo o njemu, već i o svetosti Crkve; svakog od nas.
Ako tražimo da Papa bude prorok, moramo biti narod koji sluša proroštvo. Ako želimo da bude svet, moramo biti zajednica koja ljubi svetost.

Papa između vjere i svijeta

U političkom smislu, Papinstvo je jedinstvena institucija. Ono nije demokracija, ali ima duboku povezanost s narodom. Papa nije biran glasovima mase, ali njegov legitimitet počiva na prihvaćanju vjernika. U tom smislu, Papa nije politički lider u sekularnom smislu, ali ima ogroman politički utjecaj. Novi Papa, tko god on bio, ulazi u svijet fragmentiranih ideologija, narušene povjerenja u institucije, i rastuće potrebe za autentičnim glasom nade. Njegova riječ može pokrenuti ili umiriti, izazvati ili iscijeliti. Ona će imati snagu samo ako naiđe na duhovno pripremljeno tlo.

Promjena odozdo

Ne postoji savršen Papa. Postoji samo savršeni Krist. Svaki papa, kao i svaki vjernik, pozvan je postati providonosni instrument Božje volje. Ako želimo vidjeti promjenu u Crkvi, ona mora početi odozdo. U obitelji koja moli. U zajednici koja sluša. U pojedincu koji se kaje, prašta i ne odustaje.
Novi Papa je izabran. Ali pitanje ostaje: kakva će biti Crkva koja ga prima? Ako budemo narod vjere, imat ćemo vođu po Božjoj volji. Ako budemo samo publika — ni najbolji Papa neće moći učiniti mnogo.
Crkva se ne gradi od vrha prema dolje, nego iznutra prema van.