Gošća je bila predsjednica istoimene udruge Marija Slišković koja je začetnica projetka "Sunčica".
– Doprinos žena kao i dimenzija njihovog stradanja je velik, kaže.
"Za mene je bilo izuzetno važno pokazati i međunarodnoj zajednici da je ovdje počinjen ratni zločin, da je prešućen i da Hrvatska krši međunarodno pravo i ne kažnjava zločince. Dakle, radi se o ratnom zločinu i moralo se to izvući kad tad jer nije moguće da stvorimo modernu državu Hrvatskog prešućenog ratnog zločina", dodala je Slišković.
Koliko je točno žena bilo žrtvama u Domovinskom ratu nikada se sa sigurnošću neće znati, ipak u Hrvatskoj je, s dosta zakašnjenja, donesen Zakon koji regulira pravo žrtava.
"Ako uzmemo samo da je veliki broj žena umro prirodnom smrću, da je upravo tom šutnjom zatvoren onaj poticaj žena da progovore. Imamo vrlo mali broj ohrabrenih žena koje su progovorile, ali svakako njihov je glas bio izuzetno važan jer su govorile za sve žene koje ne mogu govoriti. Zahvaljujući tom javnom glasu izborili smo zakon za žrtve i upravo sada počinju prijave u kojima će se moći uspostaviti materijalni status, ali mislim da ni to neće biti dovoljan poticaj da neke žene se odluče ući u ovu traumu", rekla je Slišković.
U Domovinskm ratu sudjelovalo je više od 20 tisuća žena ratnica, više od 170 ih je poginulo, a oko tri tisuće su ostale trajni invalidi. I o tome njihovi kolege branitelji, kao i cjelokupno društvo premalo govore.
"Voljela bih da su naši branitelji iskazali solidarnost i češće bili ponosni na svoje braniteljice pokraj sebe, a svakako su trebali biti ponosni i na mnoge žene koje nisu bile braniteljice, ali su dolazile sa raznim stvarima koje su bile neophodne tada neopremljenoj vojsci – od čarapa, odjeće, obuće i slično", rekla je Slišković.
Zajednica žena "Katarina Zrinski" Karlovac želi aktualizirati problem, naglasila je predsjednica i braniteljica Marija Jelkovac.
"Zaista se moramo upitati da li smo kao društvo odgovorili na ono što je bila potreba žena nakon Domovinskog rata; žena čiji su se muževi vratili sa bojišta pa čak i oni koji nisu imali fiizičke rane, ali su došli puni trauma – nitko ih za to nije pripremio. Da li smo im pomogli i pripremili ih na život u obitelji nakon rata – puno je pitanja", kaže Jelkovac.